U kolovozu 1959. godine (27. kolovoza 1959.) pušten je u plovidbu, u to vrijeme, najveći čelični tanker izgrađen u riječkom brodogradilištu „3. maj“, dužine 192 , a širine 25 metara.

Brod je imao 17.300 BRT i 11.851 NRT, ukupne nosivosti 25.400 tona, na parni pogon, a pokretan s dvije parne turbine sa mogućom brzinom od 17.5 čvorova.

Dobio je ime po hrvatskom renesansnom piscu Petru Zoraniću.

Predan je Jugoslavenskoj tankerskoj plovidbi (kasnije Tankerskoj plovidbi) iz Zadra, te je  bio ponos zadarskog brodara. Dan kasnije, 28.kolovoza, brod je doplovio ispred Zadra gdje ga je dočekao toliki broj ljudi, da se pisalo da ga je dočekao cijeli Zadar, a u operativnu uporabu je predan mjesec dana kasnije. Plovio je samo 108 dana kada se dogodila najveća pomorska nesreća u hrvatskoj povijesti.

Nakrcan sa preko 12.000 tona lako zapaljivog oktanskog benzina, Petar Zoranić je isplovio 13. prosinca 1960. iz gruzijske luke Tuapse prema luci Hamburg.
Na svom putu, trebao je proći kroz bosporski tjesnac i nastaviti dalje put Sredozemlja.  Tankerom je zapovijedao iskusni kapetan Ante Sablić iz Kostrene koji je nebrojeno puta isti preplovio, dok su na brodu bile su ukrcane 52 osobe (50 članova posade i dvije supruge pomoraca). Radi propisa i sigurne plovidbe, na tanker se ukrcao turski peljar. 

U vrijeme nesreće, na zapovjednom mostu su uz kapetana Sablića, turskog peljara bili nazočni i prvi časnik palube Andrija Grdaković i kormilar Ivan Karlić.
Petar Zoranić plovio je sukladno svim pravilima sigurnosti, azijskom stranom tjesnaca prema Istambulu i ništa nije upućivalo na zlo koje će se dogoditi.

Neposredno blizu Istanbula, posada je na radaru uočila brod koji plovi iz suprotnog smjera, pogrešnom stranom tjesnaca te da im sječe kurs. Bio je to grčki tanker World Harmony koji je plovio za grčkog brodara Niarchosa. Snažnim zvukovima sirene naš je brod upozorio neznanca da skreće ulijevo, još bliže azijskome kopnu, kako bi mu ostavio više prostora za manevar, no uzalud.

U ranim jutarnjim satima, točnije u 2:40, grčki se tanker silovito zabio u desnu stranu pramca Petra Zoranića, točno u spremnik s visoko oktanskim benzinom te se dogodila ogromna eksplozija od koje se cijeli Bospor zatresao, te gotovo osvijetlila cijeli Istambul.

Posada se pokušala spašavati skakanjem u zapaljeno more ali im je prijetila pogibelj od struja koje su vatru nosile površinom mora. Gorivo koje se izlilo, zagadilo cijeli tjesnac, a Petar Zoranić je bio jedna velika buktinja. Struja ga je odnijela u plićak gdje je brod gorio 55 dana.

U havariji je poginuo 21 pomorac uključujući i kapetana Sablića te 29 članova posade grčkog tankera World Harmony. Poginuo je i turski peljar ukrcan na Petra Zoranića.

Većinu preživjelih članova posade spasila je slučajna okolnost jer su toga dana dobili pisma svojih bližnjih iz domovine te su u trenutku nesreće bili budni. Istragom nesreće, kasnije se ispostavilo da je grčki tanker plovio bez peljara, u prekršaju i pogrešnom stranom tjesnaca. Danas se fotografije i članci vezani uz tragediju tankera Petra Zoranića nalaze u pomorsko-povijesnoj zbirci Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru. Nesreća tankera Petar Zoranić smatra se jednom od najvećih i najtragičnijih pomorskih nesreća.

U spomen na stradale pomorce. Neka im je mirno more nebesko!

Robert Udiljak

Izvor:
-    Ilustrirana povijest jadranskog pomorstva
-    Dostupni podaci na internetu