Uz sve glasniju inicijativu dijela javnosti o mogućem potapanju broda kao „spomenika pod morem“, s druge strane stoji zajednica zaljubljenika koji već godinama neumorno ponavljaju - Tijat zaslužuje obnovu i život, a ne nestanak. Članovi grupe „Tijat u srcu“, koja više od desetljeća promiče važnost očuvanja broda u izvornom obliku, ističu da bi potapanje značilo nepovratni gubitak jedinstvenog dijela hrvatske pomorske povijesti.

U nastavku donosimo pogled „s druge strane“, gdje brod nije samo hrpa starog metala, nego živa uspomena, tehničko nasljeđe i simbol vremena kada su otoci i obala disali u ritmu njegovih motora.

Prošle su dvije godine otkako se Tijat vratio u Šibenik.

Sredinom srpnja 2025., premješten je s veza kod autobusnog kolodvora na vez gdje je nekada bila Tvornica elektroda i ferolegura.

Zadnjih dana aktualizirana je tema obnove broda i njegovoj budućnosti a pojavila se inicijativa o mogućem potapanju.

Zadnja opcija nije nikako prihvatljiva članovima grupe „Tijat u srcu“ koja se već više od desetljeća zalaže za očuvanje broda u izvornom obliku i originalnim strojem.

Stoga ću pokušati dočarati priču gledanu s „druge strane“.

Cilj je bio sačuvati prvi primjerak broda projektiranog znanjem naših inženjera i izgrađenog rukama naših vrijednih splitskih brodograditelja.

Kao pomorska zemlja, cijenjena u svijetu, školovali smo generacije ljudi koji danas plove svjetskim morima i u najvećim brodskim kompanijama.

Tijat, odnosno nekadašnji Ohrid, je gotovo šezdeset godina dio šibenske svakodnevnice.

Od prve linije prema Zatonu, Raslini i Skradinu gdje je zamijenio parobrode pa do povezivanja šibenskih otoka.

Građen tehnikom zakivanja kakva se više ne koristi brod je također i jedinstveni primjer nekada teškog života ljudi kojima je brod bio jedina veza.

Prevezao je on svega a na njemu se rodilo i dvoje djece.

U Hrvatskoj nemamo sačuvanog niti jednog čeličnog putničkog broda s namjenom kakvu je imao Tijat.

Galeb, koji je u Rijeci u svojstvu muzeja, izgrađen je u Italiji 1933. i njegova priča se u mnogočemu razlikuje od Tijatove.

U Europi i svijetu postoje i stariji brodovi koji su sačuvani te se i dalje koriste u turističke, edukativne, humanitarne svrhe a nije isključeno da plove i na redovnim putničkim linijama.

S obzirom na doista veliki broj, navesti ću samo neke:

M/S Sandness

Brod je izgrađen 1950. godine u Norveškoj. Sačuvan je i osim što nudi uslugu plovidbe, na brodu se organiziraju projekcije filmova o brodu i ponosnoj pomorskoj povijesti te usluge brodskog restorana.

S/S Bohuslan

Parobrod izgrađen davne 1914. godine koji i danas plovi i privlači turiste iz cijeloga svijeta. Brod je 1963. povučen iz aktivne plovidbe i prodan u staro željezo.

Trebao je biti rashodovan te je 1965. godine tegljen u rezalište ali aktivnošću zaljubljenika brod je spašen te danas plovi. Brod je restauriran sa strojem i kotlom u izvornom stanju, a saloni su blizu onoga kako su izgledali prilikom isporuke 1914. godine.

M/S Cap San Diego

Teretni brod koji je izgrađen 1961. i poznat kao posljednji od elegantnih "Bijelih labudova Južnog Atlantika" koji redovito plovio između Njemačke i Južne Amerike.

Brod je bio predviđen za staro željezo ali ga je 1986. godine, spasio grad Hamburg i restaurirao ga naporima entuzijasta i bivših lučkih radnika. Danas je i dalje usidren u Hamburgu kao potpuno operativan muzejski brod, nudeći javni pristup od strojarnice do mosta, pa čak i povremeno krstareći rijekom Labom.

P/S Waverley

Izgrađen 1946. godine, te je u aktivnoj službi plovio do 1973. godine. Obnovljen je u izvornom izgledu sada organizira putničke izlete po britanskoj obali.

Od 2003. godine, Waverley je na popisu Nacionalne povijesne flote od strane National Historic Ships UK kao "brod od presudne nacionalne važnosti".

Vratimo se na Tijata koji je i dalje vezan i čeka svoju sudbinu.

Tijat je je izgrađen kako bi služio „običnim“ ljudima, stanovnicima otoka i mjesta uz obalu koje je neumorno povezivao te ga prati sinonim za sigurnu plovidbu i u lošijim vremenskim uvjetima.

Iako je trenutno daleko od očiju, u okruženju sličan kulisi iz filma „Ratnici podzemlja“, brod se i dalje fotografira i posjećuje.

Iako svjesni zahtjevnosti i skupoće obnove, brod nikako ne zaslužuje biti potopljen jer koju bi korist imali oni koji su desetljećima s njime plovili?

Isto tako, Tijat nije zaslužio niti napustiti akvatorij u kojem je toliko dugo plovio, a ima mogućnost korištenja kao brod za školovanje budućih pomoraca tehničkih škola jer iako malen, na brodu postoji mogućnost prakse svih smjerova, od strojara, konobara, kuhara, pa do mornara i časnika.

U turizmu, brod može ploviti i prevoziti turiste na ugovorenim turama kao i imati mogućnost posjete kada je i privezan za rivom.

Odluka o njegovoj sudbini biti će uskoro donesena. Kakva god ona bila, ponosni smo na godine istraživanja, skupljanja informacija koje su objedinjene u priči (Tijat-Brod, priča, život) koju je objavio portal Info Vodice tijekom 2025. godine.

Ne smijemo zaboraviti da su Tijat, Postira i Premuda zadnji klasični putnički brodovi koji još postoje, a izgrađeni su u Hrvatskoj.

Postira je raspremljena u Lamjani i sve manje se o njoj piše, Tijat čeka odluku u Crnici, a jedino je Premuda još uvijek aktivna u Jadroliniji.

Nemojmo zaboraviti, kada Premuda ode, više neće biti niti jednog izvornog, klasičnog putničkog broda „staroga kova“, te se više neće trebati ni za što zalagati.

Stoga, nadam se da se neće ponoviti ista greška kao s parobrodima kada su svi završili u rezalištima.

Robert Udiljak

Izvor fotografija:
Facebook grupa Maritime Buff
Facebook grupa Nattruten MS Sandnes
Faceebook grupa Ångaren BOHUSLÄN
Wikipedia P/S Waverley
Internet