Tri broda iz pulskog Uljanika: Trogir, Takovo i Tuzla povezivali su jadranske otoke

Nedugo nakon izgradnje brodova Karlovac, Valjevo i Ohrid, u pulskom Uljaniku su 1957. godine isporučena još tri broda za potrebe Jadrolinije. Bila je to treća u nizu serija putničko teretnih brodova sa mogućnošću pristajanja u manjim i plićim lukama. Imena sva tri broda počinjala su slovom „T“ i to redom: Trogir, Takovo i Tuzla.

Bili su dužine gotovo 45, a širine 8 metara, kapaciteta 450 putnika i 20 tona tereta. 

Prvi je u operativnu uporabu, kao novogradnja br.194 ušao Trogir. 

Brod su pogonila dva stroja marke Burmeister & Wain  (B&W) snage 661 KW s kojima je mogao ostvariti maksimalnu brzinu 13.5 čvorova. Slijedeći je kao novogradnja broj 195 ušao brod Takovo, a kao zadnji iz serije, isporučen je m/b Tuzla kao novogradnja broj 196. Iako izgledom gotovo identični, nisu imali iste strojeve. Tako su u m/b Takovo i m/b Tuzla ugrađeni po dva stroja marke SULZER proizvedeni u karlovačkoj  tvornici „Jugoturbina“ prema licenci proizvođača SULZER Brothers iz švicarskog Winterthura. Imali su snagu snage 662 KW i mogli su postići brzinu od 13.5 čvorova.

O Trogiru nema puno zapisa. Kao i većina brodova u to vrijeme, plovio je duž Jadrana povezujući obale i otoke. U počecima plovidbe bio je raspoređen u riječkom, kasnije na zadarskom i na kraju splitskom okružju gdje je ostao najviše zapažen. Zbog problema sa strojevima često je nazivan kao brod nevolja te je radi čestih kvarova i nepouzdanosti, prvi i rashodovan. Zadnja linija na kojoj je raspoređen bila je iz Trogira prema otocima Drvenik Veli i Drvenik Mali, da bi u siječnju 1996., m/b Trogir doplovio u Pulu, gdje je trebao biti izrezan. Postojali su planovi da se brod prenamijeni u jahtu ili brod za kružna putovanja, ali se to nažalost, nije ostvarilo te je Trogir izrezan u proljeće 2002. nakon šest godina na „mrtvom vezu“.

M/b Takovo je drugi iz serije koje je isporučeno Jadranskoj linijskoj plovidbi.

Takovu je prvi raspored bio crnogorski Kotor koji mu je u počecima plovidbe ujedno bio i luka upisa. Linija na kojoj je plovio bila je između Dubrovnika i Kotora do završetka izgradnje Jadranske magistrale, da bi kasnijim rasporedom plovio na liniji prema Kalamoti, Elafitima i Mljetu.  Kasnije je raspoređen u Zadar gdje plovi dugi niz godina. Početkom Domovinskog rata, kao i svi brodovi koji su nosili imena gradova iz Srbije, m/b Takovo je također promijenilo ime.

Kako je brod najduže plovio zadarskom okružju, prvi prijedlog je bio da brod dobije ime Ugljan ili Božava, ali je tijekom studenog 1991., od strane Ministarstva pomorstva predloženo da se brod nazove Ilok po g radu čiji su stanovnici doživjeli teška stradanja. Na linijama zadarskog okružja je plovio do 1994., kada dobiva raspored za Šibenik gdje uglavnom plovi na liniji prema otocima Kaprije i Žirje. Ilok je kao i većina brodova išao povremeno na zamjene u druga okružja. Najčešća zamjena je bio brodu Postira, na liniji iz Dubrovnika prema otocima Koločep,Lopud i Šipan.

Povremeno, ali rijetko, mijenjao je brod Ozalj na liniji u Malom Lošinju. Pokazao se kao dobar brod i otočani su imali povjerenja da će ih sigurno dovesti kućama po svakom vremenu, odnosno nevremenu. Prenamjenom linije 502 iz brodske u trajektnu, 2007. godine, prema otocima   Kaprije i Žirje, zaplovio je trajekt Krčanka dok je Ilok ostao bez linije. Zadnje plovidbe je odradio tijekom proljeća 2007. mijenjajući Tijata na liniji 505, te Postiru na liniji 807. Povratkom Postire iz remonta, Ilok je iz Dubrovnika otplovio u Cres gdje je raspremljen, i na kraju raskompletiran. Simbolično, kao zadnji vijađ u Jadroliniji, m/b Ilok je preplovio Jadran od juga do sjevera.

Iz broda su izvađeni strojevi i dijelovi koji bi se u budućnosti mogli iskoristiti za m/b Premuda koja se u to vrijeme nalazila na kompletnoj obnovi u creskom brodogradilištu. Nedugo nakon toga, Ilok je prodan za 75.000 kuna te je otegljen prema Rabu. Godinama je propadao i bilo ga je teško vidjeti, pogotovo kada znamo da se radilo o kvalitetnom i pouzdanom brodu. Dugo je čekao na obnovu i prenamjenu u mini cruiser, da bi ista konačno započela 2013. godine. Četiri godine kasnije, Ilok je konačno zaplovio u obliku bijelog ljepotana pod imenom Stella Maris. Vizualnom usporedbom Iloka i Stelle Maris, malo će ljudi prepoznati da se zapravo radi o istom brodu jer je brod u cijelosti promijenio izgled. Stella Maris je brod za kružna putovanja Jadranom i čest je gost u Vodicama i Šibeniku.

M/b Tuzla je zadnja isporučena kao novogradnja broj 196 za Jadransku linijsku plovidbu.

Tuzla je u početku uglavnom plovila na Kvarneru i Istri, da bi kasnije nastavila plovidbu u Dalmaciji.  Ostala je zapažena na linijama iz Zadra prema otocima i zaista vjerujem da ima puno lijepih priča te da je u Zadru ostavila dubok trag. M/b Tuzla je također promijenila ime te je 1997.godine postala Premuda, a ime je dobila prema najudaljenijem otoku zadarskog arhipelaga. Promjenom brodskih linija u trajektne, Premuda je, kao i mnogi klasični brodovi prije nje, „izgubila“ liniju te je preuzela ulogu zamjenskog putničkog broda.

Mogli smo je često vidjeti i u Šibeniku na liniji prema Vodicama, odnosno prema Žirju, gdje bi mijenjala Tijata i Iloka kada bi isti bili na godišnjim remontima. S obzirom na potrebe i stanje broda, tijekom 2007., odlučeno je da se m/b Premuda kompletno rekonstruira i uredi kako bi u budućnosti bila glavni brod na liniji br. 310 iz Malog Lošinja prema otocima Susak, Srakane i Unije. Rekonstrukcija je odrađena u brodogradilištu Cres gdje je brod temeljito popravljen i moderniziran te su joj uređeni saloni i povećana udobnost putnicima.

Kako je Premuda i dalje bila zamjenski brod, odmah nakon rekonstrukcije jedna od prvih linija na zamjeni bila upravo linija 505. To joj je bila zadnja godina u ulozi zamjenskog broda te je od ljeta 2008. stalno raspoređena u Mali Lošinj, gdje plovi do 2024. kada dobiva raspored na liniju 505 gdje se sa brodom Lara izmjenjuje u plovidbi.

Robert Udiljak