M/B Perast – brod žrtva u Domovinskom ratu

Šezdesetih godina prošlog stoljeća započela je gradnja posljednje serije putničko teretnih brodova izgrađenih za Jadroliniju, a koji će biti namijenjeni maloj obalnoj plovidbi. Ugovorena je izgradnja četiri putničko teretna broda koja će biti izgrađena u brodogradilištu u Malom Lošinju i brodogradilištu „Crvena zvijezda“ u Puli.

Ugovoreni brodovi bili su dužine 44,10 m, širine 8,10 m te dubine gaza gotovo 3 metra. Ugrađeni su im strojevi  Burmeister & Wain  (B&W) snage 895 kw i brzine 13 čvorova te kapaciteta 450 putnika, 30 tona tereta te 4 do 6 automobila. Predstavljali su najmodernije dostignuće od svih putničkih brodova izgrađenih do tada u Hrvatskoj. 

Bili su to prvi brodovi sa prekretnim propelerima (pitch propeleri) upravljani sa komandnog mosta. Brodovima su također ugrađena i podvodna krila (stabilizatori) koji ublažuju ljuljanje broda. 
Imena brodova započinjala su slovom „P“ i to redom: Perast i Porozina izgrađeni u Malom Lošinju te Postira i Punat izgrađeni u Puli. Tijekom godina plovidbe ti brodovi pokazali su se odličnima, možda i najboljima u floti, te su imali sposobnosti ploviti u težim uvjetima plovidbe.

Ali jednog od njih obilježiti će stradanje u Domovinskom ratu kakvo ne zaslužuje niti jedan brod, niti pomorci koji su stradali u jesen 1991. A njegova plovidba fermat neće dokle god postoje svjedoci te dok se ne pronađu krivci za teške zločine počinjene u Domovinskom ratu.

Foto: Petar Dabelić

M/B Perast – vapor s dušom

Priča počinje 08. travnja 1962. godine u Malom Lošinju kada je porinut brod čija će priča obilježiti jedno tužno, ali ponosno vrijeme. Peraste moj, započinje pjesma spisateljice Diane Brkić posvećena brodu Perast, odnosno o jednoj tužnoj priči koja se dogodila u jesen 1991. godine. Motorni brod Perast bio je prvi od četiri gore navedena, koji je isporučen Jadroliniji u travnju 1963. godine.
Brod je uz odlične maritimne sposobnosti imao mogućnost iz pune brzine naprijed, potpuno se zaustaviti za otprilike 66 metara, odnosno jednu i pol dužinu broda. Primopredaja je obavljena na brodu tijekom plovidbe prema otocima Susku, Iloviku i natrag, a brod je tada postigao brzinu od 14 čvorova.

Pod zapovjedništvom kapetana Ivana Bašića, Perast je prvo uplovio u riječku luku, da bi nakon toga uvršten u plovidbu na liniji iz Splita prema Hvaru, Vela Luci i Lastovu. Perast je u splitskom okružju plovio do 1971., kada je raspoređen u Dubrovnik gdje povezuje Elafite i Mljet sve do 1991. godine. Dvadeset godina je tako plovio, po jednu prugu dnevno. Polazak je bio već u četiri sata ujutro, iz luke Polače, preko Elafita prema Dubrovniku, te tako popodne i natrag.

FB grupa Perast Vapor s dušom

Domovinski rat

Krajem ljeta 1991., brod Perast postaje strateški važna veza između Dubrovnika i Mljeta. Održavajući svoju redovnu liniju i istodobno sudjelujući u pripremama za obranu, Perast je često bio motren, zaustavljan ili pretresan od patrolnih čamaca i ratnih brodova JRM koji su tada već bili koncentrirani u dubrovačkom akvatoriju. 1. listopada 1991. počeo je opći napad na Dubrovnik iz zraka, s kopna i mora, a istodobno je uspostavljena blokada dubrovačkog akvatorija koja će potrajati više od dva mjeseca.

Radi općeg napada na Dubrovnik, Perast je kao i svakog dana isplovio iz luke Polače u četiri sata ujutro, preko Luke Šipanske do Slanog gdje su se putnici trebali autobusima prebaciti do Dubrovnika, gdje se radi blokade nije moglo uploviti.

Ispostavilo se da je to bilo i posljednje isplovljavanje Perasta iz luke Polače. Kapetan je nerednih dana pokušavao isploviti prema Mljetu ali bi svaki put pod prijetnjom vatre sa neprijateljskih brodova, bio vraćen u Slano.

Nažalost, nekoliko dana kasnije, obrana Slanog je slomljena. Posada koja se jedno vrijeme sklonila u potpalublju, uspjela domoći skloništa na istočnom dijelu slanske vale. Donijeli su odluku da se pokušaju izvući iz Slanog i domoći slobodnog teritorija. Razdvojili su se u grupe i krenuli kako su mislili da je najbolje. Perast je ostao vezan u vali, izrešetan strojnicama i gelerima od napada na mjesto.

8. listopada 1991., u brod su ušli rezervisti i počeli ga pljačkati, kidati. Činili su grozne stvari, od uriniranja, te obavljanja velike nužde te uništavanja inventara broda. Uništavali su salon broda noževima te krali sve što se moglo ukrasti, trebalo im to ili ne! Ali cilj je bio samo jedan, uništiti sve hrvatsko!

Nekoliko dana kasnije, nožem su mu prerezali cime i pustili da pluta u vali te ga gađali sa svim raspoloživim sredstvima. Sasusli su ga svim i svačim da bi na kraju tenkovskom granatom ispaljenom iz tenka T-55 bio pogođen zapovjedni most koji se urušio i zapalio. Brod je dugo gorio, a vatru je ugasila kiša koja je počela padati, ali je i dalje bio izložen projektilima koji su ga gađali i pogađali.
Topničkom granatom probijen mu je i pramac te je kompletno uništeno pramčano potpalublje. Plutao je tako tjednima, ranjen, razoren i napola izgoren, nošen vjetrovima, ali ponosan, kao da nije znao gdje bi krenuo. 

Ti divljaci (ne znam kako bi ih drukčije nazvao) uništavali su brod koji im apsolutno ništa nije skrivio, a da apsurd bude još veći, brod je nosio ime grada iz Crne Gore. Jesu li uopće toga bili svjesni?

Tukli su ga i mučili sve do 19. studenog 1991., kada je grupa pomorskih diverzanata HRM, uspjela prići brodu, te gumenim čamcima povući Perast i izvući (otegliti) ga na sigurno. Vidjevši tegalj Perasta, rezervisti i JNA otvorili su žestoku paljbu prema brodu ali ga nisu uspjeli pogoditi.

Tegalj je trajao osam sati. Usidrili su ga nadomak luke Broce na Pelješcu, a na krmenom jarbolu zavijorila se zastava Republike Hrvatske. Ovako oštećen, u siječnju 1992, Perast je otegljen korčulanski „Inkobrod“. Postojali su planovi i nacrti obnove broda. Brod je otkupio privatnik u namjeri da ga potpuno obnovi u i vrati u plovidbu. Perast je tijekom 1994. izvučen na navoz gdje su mu sanirana oštećenja na trupu i otklonjeni oštećeni dijelovi.

Iako je trup broda bio u dobrom stanju jer je Perast nedugo prije stradanja rekonstruiran i obnovljen, a s obzirom na još uvijek ratno vrijeme i nemogućnost financiranja, odustalo se od obnove i brod je bio predviđen, nažalost, za rezanje.

Perast je bio kao čovjek. Postoji priča iz Inkobroda kako brod nije htio „kliznuti“ s navoza u more, već je zapeo na kosim i glatkim saonicama navoza.

Tri puta su ga puštali niz saonice, i tri puta nije htio u more. Bio je kao čovjek. Kao da je znao što ga čeka.

Nikada se takvo nešto u brodogradilištu nije dogodilo. Tada je radnik Jure, jedan od najstarijih i najiskusnijih radnika iz brodogradilišta položio desnu ruku na trup broda.

Pognute glave, nepomičan, kao da je razgovarao s brodom. Pomolio se za poginule pomorce i samo mahnuo rukom i Perast je ovaj put otklizao u more.

Citirati ću radnika Juru koji je prije odlaska u mirovinu rekao svojem prijatelju:

Perast ni tija u more oni dan, jer je bija ka' čovik. Čovik koji triba nekog da mu olakša dušu pri' kraja. Pomoilio san se zajedno s njin i za nji' trojicu mornara i tek tada je poša'…

Perast je izrezan 2004. godine.

Dok su se ostali članovi posade uspjeli izvući, nažalost, trojica članova posade su poginula.

Prilikom izvlačenja iz Slanog, pretpostavlja se da su uočeni sa patrolnog broda PČ 178 Kosmaj koji je zapucao prema njima.

Ovo pišem s posebnim pijetetom prema poginulima:
Pero Sršen – upravitelj stroja
Antun Matić - motorista
Niko Nodilo – kormilar

Neka im je mirno more nebesko.

U luci Sobra, 2016. godine, otkriven je spomenik stradalim pomorcima s broda Perast, a u luku je tada uplovio brod blizanac Postira kao „duša“ Perasta.
Spomenik su otkrili pripadnici pomorskih diverzanata HRM koji su spasili brod i teglili u luku Broce.

Foto: Ivo Batričević

Epilog

Priča o brodu Perast zaslužuje da bude ispričana za buduće generacije kao i sve pomorce koji su se tijekom Domovinskog rata se žrtvovali i dali sve od sebe u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
Isto tako, g. Silvio Market, napisao je 2015. godine knjigu „Vapor s dušom“ u kojoj je kroz priču o brodu opisana i priča o obrani grada Dubrovnika te Elafita i Mljeta.

Silvio Market je bio čovjek koji je živio da se sačuva uspomena na Perast te da se izgradi i replika broda koja će pričati o životu na otocima dubrovačkog akvatorija te biti spomenik poginulim pomorcima.

Iz tog razloga trebalo bi sačuvati brod Postira koja će zauvijek čuvati uspomenu na Perast, kao i na sve pomorce koji su dali živote i sudjelovali sa brodovima i trajektima u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
Na nama je da nastavimo njegovu priču.

A priču o Postiri, Porozini i Punatu ostaviti ćemo za slijedeći put.

Robert Udiljak

Literatura:
-    Knjiga M/B Perast – vapor s dušom, autor Silvio Market
-    FB grupa „M/B Perast – vapor s dušom“
-    Novinski članci (pronašao g. Borna Hudeček)