„Tijat“ – brod, priča, život! (3.dio)

U drugom dijelu pisao sam o počecima plovidbe i linijama na kojima su plovili brodovi Ohrid, Karlovac i Valjevo. Bili su to brodovi koji su donosili život otocima, a na njima su se rađala i djeca. U ovom nastavku pokušati ću dočarati plovidbu motornog broda (u daljnjem tekstu: m/b) Ohrid nakon ukidanja linije broj 504 i nakon zadnje plovidbe od Šibenika preko Zatona, Rasline do Skradina.

Novi rasporedi

Izgradnjom šibenskog, a kasnije i skradinskog mosta te ukidanjem linije 504, m/b Ohrid raspoređen je u Zadar gdje povezuje gotovo sve otoke i mjesta zadarskog okružja. Putovanja su bila izrazito duga, a brodovi prepuni putnika i tereta. Navesti ću primjer linije 434, jedne od linija na kojoj je m/b Ohrid plovio, a povezivala je Murter i Zadar.
Polazak broda iz Murtera bio je u 3:00 sata ujutro, a na putovanju  je pristajao u jedanaest mjesta (Vrgada – Pakoštane – Tkon – Biograd – Filip Jakov – Turanj – Pašman – Neviđane – Ždrelac – Kukljica – Sukošan) da bi u Zadar konačno uplovio iza 8:00 sati.

Ipak, ostao je upamćen na liniji broj 412 koje je prometovala između Zadra i Ugljana povezujući mjesta Poljana, Preko, Lazaret (Ošljak), Kali do Kukljice kao zadnjeg mjesta na liniji. Uvođenjem trajektne linije Zadar – Preko, m/b Ohrid još je jedno vrijeme plovio prema zadarskim otocima da bi krajem sedamdesetih ponovo bio raspoređen u splitsko okružje gdje povezuje Split s Trogirom i otocima Čiovo, Drvenik Veli i Drvenik Mali.

Povratak u Šibenik

Do početka osamdesetih godina, m/b Ohrid plovio je na raznim linijama u splitskom i zadarskom okružju, da bi konačno 1982. godine bio stalno raspoređen u Šibenik umjesto svog blizanca, m/b Karlovac.

Odlaskom m/b Karlovac iz šibenskog okružja, m/b Ohrid (Tijat) zaplovio je na linijama 505 (Šibenik – Zlarin – Prvić - Vodice) i 502 (Šibenik – Obonjan - Kaprije – Žirje) koju održava u paru s drugim brodom blizancem Valjevo (Ozalj) sljedećih dvanaest godina, odnosno do 1994.godine.

Rekonstrukcija m/b Ohrid

S obzirom na stanje borda nakon trideset godina neprekidne plovidbe, 1985. godine upućen je u Cres na generalni remont gdje su mu izmijenjene palube, uvučena sidra, ugrađeni novi pomoćni motori, te je provedena izmjenična struja u brod. Rekonstrukcija je koštala 60 milijuna dinara što je vrlo visoka cijena, ali kako je brod izuzetno kvalitetan i odgovarao zahtjevima linije, itekako se isplatila, tada su isticali u Jadroliniji.

Agresorski napad na Šibenik

Tog 16. rujna 1991. započeo je opći napad na Šibenik i okolicu. U jutarnjim satima brodovi Jugoslavenske ratne mornarice svojim su ratnim brodovima blokirali šibensku luku. Brodovi Valjevo i Ohrid nalazili su se na svojim polaznim mjestima, jedan u Žirju, a drugi u Vodicama. Da su se toga jutra m/b Ohrid i m/b Valjevo našli vezani u Šibeniku vjerojatno bi završili kao brod Perast, trajekti Kačjak i Klimno, koji su stradali za vrijeme Domovinskog rata, a bili su u vlasništvu Jadrolinije.

Unatoč blokadi, linije prema otocima Prvić , Zlarin, Kaprije i Žirje u početku su prometovale iz Vodica jer se u Šibenik nije moglo uploviti. Razlog tome bila je nemogućnost plovidbe kanalom sv. Ante koji je bio blokiran te je donesena odluka o „Ratnom režimu plovidbe“, a plovidbu je odobravala Lučka kapetanija uz suglasnost Kriznog štaba Šibenik.

Nešto kasnije luka Zablaće postala je pričuvna šibenska luka te su brodovi umjesto iz Šibenika polazili iz mjesta Zablaće. Zapovjednici su dobili jasne upute o ne isplovljavanju u slučaju zračnih uzbuna, odnosno ukoliko bi se za vrijeme uzbune brod nalazio u plovidbi, dužni su bili uploviti u najbližu luku, skloniti putnike s broda i otići u najbliže sklonište. Bez obzira na pomorske blokade i česte napade, m/b Ohrid i m/b Valjevo obavljali su svoje linije. Tako je tijekom jednog napada, u Prvić Luci, granata udarila blizu krme m/b Ohrid, ali srećom bez posljedica.

Tih su dana, samoinicijativom posade, promijenjena imena brodova, a razumljivo i zašto. Ohridu je prebojano slovo „O“ pa je postao Hrid, dok je Valjevo postalo Val. Iako je postojala inicijativa da brodovima i ostanu ta imena to se nije ostvarilo. S obzirom da je Ohrid nosio ime grada u Makedoniji s kojom nismo bili u ratu, Hridu je slijedeće godine vraćeno izvorno ime Ohrid, dok je m/b Valjevo već u studenom 1991. preimenovan u m/b Ozalj. 

Za zasluge u Domovinskom ratu brodovi Jadrolinije odlikovani su Plavom vrpcom Vjesnika.

Havarija stroja m/b Karlovac

Interesantno je da se m/b Karlovac, od rasporeda u riječko okružje 1982. godine, više nikada nije vratio u Šibenik, makar i kao zamjena već od tada stalno povezuje Mali Lošinj s otocima Ilovik, Susak, Srakane i Unije. Tijekom redovne jutarnje plovidbe, u studenom 1994., dogodila se havarija stroja na brodu. Bila je bonaca, brod je uredno isplovio na liniju te je plovio normalnom brzinom prema otoku Unije. Dolaskom ispred luke Unije, zapovjednik je započeo klasičnu „manovru“ pristajanja broda smanjivanjem brzine i postavljanjem pozicije brodskog vijka i poziciju "STOJ". U toj poziciji se smanjuje broj okretaja motora na minimum, a posada je na svojim mjestima za pristajanje i privezivanje broda. Pred ulaskom u luku, prilikom postavljanja ručice koja daje naredbu stroju za vožnju unatrag, regulator broja okretaja motora se razletio i koljenasta osovina je dobila toliki broj okretaja da su klipovi izletjeli kroz blok motora.

Havarijom stroja, nastala je tolika šteta da se m/b Karlovac oprostio zauvijek od svojih putnika. Sve je bilo uništeno, strojarnica puna ulja i stroj u raspadu. Otegljen je u Cres na „mrtvi vez“ gdje je čekao svoju sudbinu, a čekao ju je punih deset godina. Trebao je biti prodan u rezalište, čak se već znalo i gdje će biti izrezan, ali gotovo u zadnji čas kupuje ga privatnik koji ga je odlučio prenamijeniti u turističke svrhe. Tegljen je na rekonstrukciju čak i u Tursku, ali propašću tog brodogradilišta vraćen je u Hrvatsku gdje je 2005. godine rekonstrukcija završena.

Ugrađen mu je novi stroj, promijenjeno nadgrađe te je kompletno preuređen. Tako je m/b Karlovac nastavio svoju plovidbu, te plovi i danas kao mini cruiser pod imenom Emanuel, ali bitno promijenjenog izgleda, gotovo neprepoznatljivog.

Odlazak m/b Ozalj iz Šibenika

Havarijom m/b Karlovac 1994. godine, u riječko okružje raspoređen je m/b Ozalj. Njegovim dolaskom bilo je priča i komentara da se njegov prethodnik oprostio od svojih putnika „velikim vatrometom“ te da se tradicija očito nastavlja s obzirom da je na liniju upućen brod blizanac. Srećom se to nije dogodilo i m/b Ozalj je uredno odrađivao svoju zadaću do kraja svojeg plovidbenog vijeka u Jadroliniji, odnosno do 2012. godine. U Šibeniku je tada ostao samo m/b Ohrid (Tijat) koji od tada stalno plovi na liniji 505 iz Šibenika prema otocima Zlarin, Prvić i Vodice, dok je liniju prema otocima Kaprije i Žirje preuzeo m/b Ilok.

Ohrid postaje Tijat

M/b Ohrid je zadnji brod u bijeloj floti koji je promijenio ime te od tada svi brodovi Jadrolinije nose imena hrvatskih velikana, otoka, mjesta, gradova i sl. Brod je pod imenom Tijat prvi puta zaplovio 17. kolovoza 1997., a ime je dobio prema otoku šibenskog arhipelaga. Zanimljivo je da je brod na prvu jutarnju liniju iz Vodica isplovio kao Ohrid, a vratio se natrag u Vodice kao Tijat. Toga dana je kasnio te je umjesto u 11:00 uplovio u Vodice oko 11:30 sati, a moguć razlog je upravo promjena imena.

Godine su prolazile, brodovi su se mijenjali dok je Tijat u Šibeniku bio nezamjenjiv na liniji 505.

Rashod m/b Ozalj

M/b Ozalj bio je „glavni“ brod na liniji 310 (Mali Lošinj – Ilovik – Susak – Srakane – Unije) do 2008. godine kada ga u toj ulozi zamjenjuje m/b Premuda. M/b Ozalj tada dobiva „ulogu“ zamjenskog broda. Zamjenski brod ne bi imao svoju stalnu liniju već bi po potrebi mijenjao brodove koji su bili na redovnim godišnjim remontima. Uloga „zamjenskog broda“ je bila zadnja stanica pred rashod, a Ozalj ju je uredno odrađivao do 2012. godine kada je prodan. Dugo je bio raspremljen u Cresu (kao i blizanac m/b Karlovac) da bi prodajom broda isti otplovio u luku Miškovići na otoku Pagu u blizini paškog mosta. Dugo se nije znalo za sudbinu, a onda šok!

M/b Ozalj će biti potopljen kao ronilačka atrakcija u jednom auto kampu. Puno se pisalo o vrijednosti ovih brodova pogotovo kako nije bilo u redu potopiti brod koji je sposoban i dalje ploviti. Dugo je propadao u luci Miškovići te se „šuškalo“ da možda ipak neće biti potopljen što se i na kraju i obistinilo. Prodan je privatniku te i danas plovi pod imenom Franeša kao turistički brod. Slično kao i blizanac Karlovac, m/b Ozalj je izbjegao lošu sudbinu u zadnji čas te je i dalje ostao u plovidbi.

Tijat – jedan, jedini, najpouzdaniji

Liniju prema otocima Kaprije i Žirje,  2007. godine preuzeo je trajekt, a u Šibeniku je od klasičnih brodova ostao samo Tijat, koji je postao zaštitni znak otoka Zlarina i Prvića. Bez njegovog prepoznatljivog zvuka motora, njegove „batude“, dan nije mogao započeti niti završiti. Njegovim stalnim putnicima donosio je život, turisti nisu mogli zamisliti Šibenik i otoke bez Tijata. Nažalost, Tijat je prevozio i pokojnike na posljednji počinak ispraćajući ih prilikom iskrcavanja na rivi svojom dubokom, prodornom sirenom odajući počast. Rashodom broda blizanca Ozalj, m/b Tijat je dva puta godišnje odlazio kao zamjena brodu Premuda na liniju 310.

Linija 310 jedna je od vrlo zahtjevnih linija na Jadranu s obzirom da jednim dijelom plovi otvorenim morem. Kako više nije bilo zamjenskog broda, svi su mijenjali sve. Premuda je mijenjala Postiru, a Tijat Premudu. Tijat poseban brod, brzo su ga zavoljeli mještani Suska i Unija, a njegovu posadu su cijenili često ih hvaleći također kao posebnu. Iako je Tijat liniju odrađivao bez greške, svakako je nedostajao na svojoj liniji u Šibeniku, pogotovo u kasnu jesen i zimu.

Kako je Tijat postao „najvoljeniji brod“ , saznati ćemo za sedam dana…

Robert Udiljak 

Izvori fotografija:
1. Miroslav Milić
2. Ivana Beban
3. Robert Udiljak