Blank: Brutalno iskrena priča o životu na rubu
Ivana Franin Pečarica donosi snažnu i osobnu recenziju autobiografskog romana "Blank" Feđe Štukana – priče o potonuću, prosvjetljenju i odluci da se život ipak izabere.
Blank – Feđa Štukan
Čovjek koji je izabrao život
Sjedim uz more i promatram korice knjige. Crne su. Na naslovnoj stranici samo jedna riječ –BLANK – praznina, ništavilo, prazan prostor. Čitam i u potpunosti uranjam u ovu autobiografiju. Istovremeno, sa zapada se polako prikradaju tamni crni oblaci, ubrzo zatim i bljeskovi munja. Nagovještava li to i samo vrijeme ono što me čeka među stranicama ove knjige? Nastavljam čitati, štoviše, prikovana sam na mjestu, ali svako malo moram odložiti knjigu, udahnuti, moram procesuirati neke rečenice. Teške su poput olovnih oblaka u daljini. Usprkos težini sadržaja, čita se brzo i u dahu.
Blank je napisao Feđa Štukan i u potpunosti je autobiografsko djelo koje je doživjelo preko 30 izdanja. Feđa je izuzetno svestran čovjek – glumac, pilot, aktivist, ali nekada nije ni pomišljao da će biti išta od ovoga što je sad. Potresna je to ispovijest jednog Sarajlije kroz turbulentno djetinjstvo i odrastanje u ratno i poratno doba kada život nije vrijedio mnogo. Kroz njegovu mračnu prošlost izmjenjivale su se uloge sitnog kriminalca, snajperista, narkomana, beskućnika, izbjeglice, alkoholičara. Sve ih je osobno odigrao i ni jednu nije odglumio (osim one kada se prijavio u psihijatrijsku ustanovu kako bi izbjegao strahote rata). Jedna odluka za drugom dovode ga do neviđenih situacija u kojima se izmjenjuju bespomoćnost, apatija, gubitci, smrti, potonuće vlastite osobnosti i neizbježna propast. Međutim, jedan događaj osvijesti ga u tolikoj mjeri da odluči promijeniti tijek svoje sudbine – odluči izabrati život.
Njegov je životopis toliki da se čini kao da ga je proživjelo više osoba. Feđa piše brutalno iskreno, to i jest njegov najjači adut. Njegov je glas autentičan, a rečenice udaraju ravno u pleksus, izbijaju dah. Izostanak emocija i gotovo novinarski opisi pojedinih događaja vrlo su realistični i ne štede čitatelja. Ritam je brz, slike se izmjenjuju jedna za drugom stvarajući emotivni rollercoaster. Kroz pojedine situacije odmiče se od stvarnosti i vrlo inteligentno promišlja, analizira i iznosi stavove o političkom sistemu, religiji, moralu i životu općenito, a progovara i o korupciji društva na svim instancama. On je i humanitarac, bori se protiv svih oblika ratovanja, nepravde.
“...i možda bi, takvim svijetlim primjerom, zajedno mogli političarima oduzeti monopol na našu sreću i nesreću i konačno pustiti duhovnim ljudima da budu istinske vođe naroda u plemenitom cilju - širenja tolerancije, promocije koegzistencije i širenju istinske religijske poruke - ljubavi.”
Njegova je autobiografija poput vriska, kao erupcija koja je godinama ključala i na praznom papiru eksplodirala i vjerojatno je i njemu samome imala katarzičan učinak. Potrebna je i doza hrabrosti da se podijeli ovakva priča sa javnosti, a da sam autor njome ne osudi nikoga osim sebe sama. Moram priznati, Feđa zaslužuje pljesak, jer je preživio sve svoje kobne odluke i najzad postao ispunjenim čovjekom koji voli život više od ičega. Ne zato što je on danas priznati glumac uz bok onim holivudskim, već zato što je na tako iskren način ispričao svoj trnovit put kojeg je na kraju, uz niz dobrih odluka, doveo do novog početka u kojem će ispuniti svoj dječački san.
“Uglavnom sam čitavo rano djetinjstvo osjećao neki miks tuge, tjeskobe, nepravde, nemoći usamljenosti i straha, i konstantno pokušavao odgonetnuti zbog čega ljudi rade to što rade jedni drugima.”
Ovo je priča o tome kako je jedan antijunak, snagom vlastite volje, pobijedio samog sebe i postao junakom svog života. Feđa je zaista zorni prikaz one poznate per aspera ad astra, samo što on nije otišao do zvijezda već danas uspješno leti nebu pod oblake. I na toj pobjedi mu čestitam!
Vrijeme – Vodice
Kalendar događanja
