Muhammad Reza Pahlavi, šah Perzijski volio je caricu ali imao je veliki problem, a to je da carica nije mogla ispuniti dužnost prema domovini, nije mogla dobiti nasljednika. Šah joj je ponudio da uzme još jednu ženu pararelno koja bi rodila nasljednika, što u islamskom svijetu nije nikakav problem ali carica modernog razmišljanja nije to mogla prihvatiti. Tako se raspao brak iz ljubavi pod pritiskom politike. Car se ponovo oženio, a Soraja je išla u Evropu.

U to vrijeme poslije 2. svj. rata Iran je bio za taj dio svijeta moderna zemlja. Mnogi mladi ljudi završavali su fakultete a neki su se školovali po Europi. Zemlja je počela moderno disati a utjecaj islama se smanjio. Zemlja je prošla prag od seljačke i nomadske zemlje u moderno i to u prvom redu zahvaljujući Reza Khanu, ocu od Muhammada Reze Pahlavija.

Reza Khan ostao je rano bez roditelja i odrastao je sa stricem oficirom perzijske kozačke brigade. Čitati i pisati naučio je u odrasloj dobi. U političkim previranjima u prvim godinama prošlog stoljeća dosegao je rang visokog oficira a kasnije i perzijskog ministra rata. Ugušio je nekoliko pobuna među kojima i kurdsku koje su pokušale rascjepkati Perziju. U to vrijeme Perzija je stvorila parlament po ugledu na druge zemlje a vladari dinastije Kadjar koji su do tada imali apsolutnu vlast, sada su dijelili vlast sa parlamentom.

Kadjari se nisu posebno brinuli o državi a zadnji šah je više vremena provodio po Evropi nego kod kuće. Reza Kahn je postao premijer te se zalagao za državu kao parlamentarnu republiku bez šaha ali kako su svađe i smicalice među političarima i vjerskim vođama kočile napredak, javio se i šah iz Evrope, gdje je špekulirao sa dionicama na financijskom držištu, i otpustio Rezu sa funkcije premijera. Narod nije bio zadovoljan i od svuda su se javljali glasovi podrške pa ga je parlament gotovo jednoglasno ponovo vratio na funkciju premjera. Sada sa znatnom većinom u parlamentu počeo je sa reformama Parzije u modernu nacionalnu državu.

U to vrijeme poslije 1. svj rata, osmansko carstvo se raspalo. Nastajale su nove nacionalne države, kod nas isto Kraljevina Jugoslavija. U Turskoj je Ataturk ogradio Tursku nacionalnu državu i proveo velike i temeljne reforme. Bilo je vrijeme velikih previranja u svijetu.

Perzijski parlament je razvlastio dotadašnjeg šaha te nedugo poslije, krajem 1925, postavio Rezu Khana za novog šefa države čime je on postao novi šah Perzije. Neumorno je napredovao u reformama. Ojačao je nacionalnu svijest pozivajući se na veliku povijesnu i kulturnu baštinu Perzije, na pisce i pjesnike perzije. Uveo je obavezno školstvo, isto i za djevojčice, izgradio univerzitete. Reformirao je pravni sistem po ugledu na zapadne i to u zemlji u kojoj je do tada šerijat imao veliki utjecaj. Isto je uveo novi porezni sistem, nacionalnu banku, vojnu obavezu, kalendar, prezimena kao i zdravstveni sistem. Skinuo je sa žena čador pod kojim su se morale skrivati a ljudi su se počeli oblačiti moderno, svjetski. Suzbio je utjecaj religioznih autoriteta.

Dao je izgraditi trans-iransku željeznicu koja je povezivala Perzijski zaljev sa Kaspijskim morem preko Teherana što je od ogromnog značaja za privredu zemlje. Od nomadske zemlje napravio je modernu zemlju koja se od 1935 službeno zove Iran(zemlja arijevaca).

Inače u počecima 20 st. gornji dio Perzije je bio pod utjecajem Engleza na zapadu a na sjeveru Rusa. Jedni i drugi su na tim područjima imali i svoju vojsku a imali su i znatan utjecaj na parlament i na šaha. Nafta je počela dobivati sve veći značaj i Englezi su za mala davanja crpli naftu.

Svo to vrijeme Iran je nastojao biti neutralan. Ipak pred 2.svj. rat, sile antante su bile sumnjičave prema šahu Rezi Pahlavi zbog dobrih kontakata sa Njemačkom jer su mnogi njemački inžinjeri su radili na projektima modernizacije zemlje. Iz strateških razloga morali su osigurati naftu i željeznicu. Englezi i Rusi su ga napali iznenada (1941) kratkim ratom gdje se nije htio suprotstaviti i predao se znajući da bi pobili vojsku i uništili sve što je stvorio. Šaha su prisilili da ostavi vlast a njegov sin Muhammad Reza-Pahlavi postavljen je od parlamenta za šaha. Stari je iselio u Kairo u exil gdje je i umro.

Muhammad Reza-Pahlavi se vezao za Ameriku. U to vrijeme premijer Mosaddeg je pokušao naftu nacionalizirati da narod od nje ima više koristi. Englezi nisu bili zadovoljni pa su CIA i M16 napravili puč (1953.g) i smjenili ga a on je završio u zatvoru do smrti. Nezadovostvo i korupni sistem kao i utjecaj islamskog klera stvorio je nezadovoljstvo u jednom dijelu naroda a šah je postao omražen pogotovo njegova specijalna policija za držanje reda. Razvijalo se u pravcu diktature.
Ajatolah Khomeini koji je bio u Parizu u exilu širio je putem kazeta svoje govore po đamijama koje su postale središta gdje se stvarao otpor protiv šaha koji je "prodao njihovu islamsku dušu za naftu". I komunizam koji se širio uspio je Khomeini privući na svoju stranu služeći se njihovim rječnikom u svojoj propagandi a imali su i zajedničkog neprijatelja, kapitalistički imperijalizam. 

Islamska revolucija 1979. godine prisilila je šaha na bijeg a ajatolah Khommeini, najveći vjerski autoritet kod Šiitskih muslimana dočekan je svečano gdje je preuzeo vlast i preko noći sve žene zaogrnuo u crno. Stvorena je islamska država Iran. Prve kojih se riješio su bili komunisti kao korisne budale koji su se dali od njega manipulirati.

Vremenom su Iranske religiozne vlasti izgradile specijalnu religioznu vojsku i policiju u zemlji (Basilj i IRGC) . Vani, zbog neprijateljstva prema Izraelu i Americi izgradile su i podržavaju različite milicije koje djeluju protiv Izraela kao Hamas, Hisbollah i Huthi. Stvorio se sloj religioznih tajkuna i visokih oficira koji bogatstva zemlje zgrću za sebe a narod je tonio u neimaštinu.

Područje današnjeg Irana je samo dio nekada ogromnog Perzijskog carstva u vrijeme antike. Na tom području su se stalno izmjenjivala carstva u ratovima i osvajanjima. Mezopotamija je kažu koljevka civilizacije. Kultura starih Sumera koji su poznavali klinasto pismo, računali na bazi "6", imali kalendar i računali vrijeme slično kao i mi danas, pratili zvijezde i koristili keramiku, kolo, navodnjavanje i još puno toga. Istočno od njih, na području današnjeg Irana uz more bili su Elamiti (grad Susa), također visoka kultura onog vremena, imali su i svoje pismo. Elam se spominje u bibliji kao sin od prvog Noinog sina Sema. Ove kulture su postojale otprilike od 3.-1. tisućljeća pr. Kr. Sjeverno uz Tigris je bilo opasno Assirijsko carstvo, militantno carstvo, strah i trepet onog vremena.

Bogatstvo i znanje koje su razvile ove kulture mamilo je nomadske došljake i osvajače i počela su se carstva izmjenjivati. Nastajala su carstva Medersko, Babilonsko, Perzijsko. Osvajači nisu samo rušili i ubijali već su pruzimali i izmjenjivali znanje i tehnike od neprijatelja te se tako kultura širila.

Sva ova događanja su prolazila i preko Izraela te je mnogo od ovog zapisano u Bibliji. U knjizi o kraljevima, ljetopisima, psalmima ili u knjizi o Ester za vrijeme perzijskog kralja Xserses-a. I prorok Ezekiel je sjedio na obalama rijeka babilonskih i zapisivao svoja viđenja.

Daniel, jedan od najvećih proroka kao mlad svršio je u Babilonsko ropstvo i školovan na dvoru za službu kralju. Njegovi su zapisi lijepi i lako se čitaju. Viđenja i proročanstva njegova ostvarila su se nekoliko stotina godina poslije a neka se proročanstva odnose i na zadnje dane. Prepoznatljiv je dolazak Mesije, Isusa, čak odbrojavajući godine.

Prošao je Nabukodonozora, Baltazara, Dariusa (Medera) i na kraju Kyrosa koji je dozvolio povratak izraelcima u njihovu zemlju. Kyros II Perzijski, (Ahamenidska dinastija), vladar (možda) največeg carstva u povijesti, spominje se u Izainim proročanstvima kao jedini nežidovski vladar koji je nazvan pomazanik. Ne samo da je dozvolio da se Izraelci vrate u domovinu već je njegovo veliko Perzijsko carstvo bilo sastavljeno od mnoštva različitih naroda, religija i kultura te je imalo religiozne i kulturne slobode koje se do danas spominju i mnogim zemljama bi danas mogle biti primjer.

Akeksandar Makedonski je u osvajanjima bio zadivljen kulturom i znanjem ovog prostora. I on je prepoznatljiv u proročanstvima Daniela. Aleksandar se počeo i sam prilagođavati na ovu kulturu ali iznenadna smrt ga je spriječila, carstvo se razdijelilo a ovaj prostor je preuzela Makedonska (Grčka) dinastija Seleukida. (Seleukidsko carstvo). Tu je došlo do izmjene Perzijske i Grčke kulture, umjetnosti i filozofije. (helenizam). Ovo carstvo je obilježeno međusobnim ratovima, unutar vladajuće dinastije, ustancima naroda kao i novog izazova prodiranja Rimljana.

Na Istoku se stvorilo se novo Partsko carstvo, relativno tolerantno po ugledu na Kirosa ali iscrpljeno stalnim prodorima Rimljana. Njega je naslijedilo carstvo Sasanida koje je trajalo do arapskih osvajanja tj. prodora Islama na ove prostore. Vrijeme Sasanida je obilježeno cvjetanjem kulture, znanosti, arhitekture, umjetnosti... Uvedena je službena vjera Zoroastrizam, stara perzijska dualistička religija, daleko uzvišenija od poganskih bogova drugih naroda. Dok se na Perzijskim dvorovima raspravljalo o smislu postojanja, problemu dobra i zla i o ljepoti, grčki i rimski svijet bogova bio je isprepleten intrigama, ubojstvima i sexualnim aferama. Oslabljeno ratovima protiv Bizanta i unutarnjim sukobima postalo je meta novoj sili koja je nastajala među arapima.

Pojavom Islama na svjetsku binu stvari su okrenule. Sami Arapi nisu poznavali ni pisma do pojave islama i potrebe da se kuranski textovi zapisuju. Nakon islamskih prodora na prostore spomenutih kultura prvi kalifi naletili su na ogromno kulturno bogatstvo ovih prostora. Neki su se okoristili s njima a neki nisu znali što će s time započeti. U Bagdadu je napravljen naučni centar "Kuća mudrosti" za kalifa al-Maimuna, gdje se gajila znanost i prevodili znanstveni textovi dok su s druge strane u osvajanjima Aleksandrije (al As) zapalili čuvenu antičku biblioteku i na knjigama kuhali čaj. I tako je povijest krenula novim tokom.

Islamski vladari su po volji tolerirali druge religije uz određena ograničenja slobode i uz davanje džizije (porez za nemuslimane). Mnogi su tada prelazili na Islam da izbjegnu ove neslobode. Gotovo sva literarna umjetnost i znanje nastalo u prvih nekoliko stoljeća nakon dolaska islama na ove prostore, imaju izvor u staroj kulturnoj baštini Perzije. Ovo vrijeme u povijesti poznato je kao "zlatno doba islama". Čuveni liječnik Avicenna, matematičar al-Chwarizmi i mnogi drugi izrasli su iz kulture Perzije i Zoroastrizma. Širenjem islama preko Sicilije i osvajanjem Španjolske ove znanosti su se proširile do Evrope. Kroz više od 600 godina islama u Španjolskoj bilo je vremenskih perioda gdje je cvala znanost, upravo ova koja je imala korjene u Perzijskoj i Grčkoj kulturi.

Znanje koje je iscurilo na zapad bilo je ogroman poriv napretku naše Evropske civilizacije.
Po mom viđenju, mnoge današnje države nisu dosegle razinu slobode i tolerancije kakvu su imala neka povijesna carstva tog prostora. Organizacija "Open Doors" donosi svake godine indeks progonjenja kršćana u svijetu. Na prvom mjestu je komunistička Sjeverna Koreja, gdje većina teško živi a kršćani još tri stupnja teže. Na samu pomisao na Boga može se svršiti na robiju gdje kao vjernik ne smiješ podignuti pogled prema nebu.

Iza Sj.Koreje slijedi čitav niz islamskih zemalja od kojih je Iran na 10. mjestu. Tamo je na snazi Šerijat, islamski zakon temeljen na Kuranu i islamskoj tradiciji. Otpadnici od islama i konvertiti na neku drugu vjeru najgore prolaze. Specijalna vjerska policija i špijuni pokušavaju zateči svakog tko sumnja u šiitski islam. Ne znam zašto religija koja uči ljude da ne mrze neprijatelje i da dadu caru carevo a Bogu božje smeta ovakvim sistemima vlasti i to kroz cijelu povijest. Čega se boje?

Ženama i djevojkama u Iranu je posebno teško jer imaju propise odijevanja, moraju biti zamotane da im se nevidi kosa, imaju ograničenu slobodu kretanja i školovanja itd. Djevojčice se mogu udavati od 13 g. a uz dozvolu oca već od 9.god. I normalnim muslimanima je previše religiozne kontrole, žele sa svojim susjedima živjeti mirno, držati svoje običaje, osjetiti nekakvu spiritualnost i ne žele politički Islam koji zadnjih godina jača u svijetu i stvara pritisak i na njih same.

Jednom narodu koji ima sjećanje na drugačiji način života sada je prekupilo. Narod se digao protiv koruptne religiozne vlasti. U ovim revoltima protiv vlasti u Iranu jedna žena krvava lica i uzdignutih ruku viče da se ne boji jer je već 47 godina mrtva. Narod ne može više izdržati. Ovaj pametan, vrijedan i izmučen Iranski narod je zaslužio novo slobodno društvo bez religiozne vlasti, religioznih zakona i religioznih okova.

Sve što se ovom prostoru danas događa nije samo politika i strategija već je spiritualno gledano dio Božjeg plana. U Danijelovoj knjizi u Bibliji opisan je Nabukadonezorov san kojeg nije mogao nitko odgonetnuti. Daniel je naime morao pogoditi što je kralj sanjao i onda protumačiti san. (Dan;2) Uz Božju pomoć opisao je i protumačio san kralju koji se poklonio i pokazao veliki respekt prema Danijelovu Bogu.

Kralj je sanjao ogroman blještavi kip kojem je glava bila od zlata, prsa od srebra, trbuh od mjedi, noge od željeza a stopala od mješavine željeza i gline. Iznenada se odnekuda odvali KAMEN i udari u stopala pa cijeli kip padne i razbije se te ga vjetar otpuše i od njega ne ostade ništa. Sam kamen je izrastao u veliki brijeg koji je cijelu zemlju ispunio. Danijel mu protumači da je on glava od zlata sa velikim kraljevstvom te da će iza njega dolaziti druga kraljevstva koja će gospodariti zemljom. Zadnje željezno će lomiti sva kraljevstva. Na kraju će Bog nebeski onim kamenom uništiti sva kraljevstva i stvoriti svoje vječno kraljevstvo koje ne propada.

Ljudi su oduvijek u povijesnim događanjima pokušali prepoznati vremenske etape i usporediti s ovim snom. Tajna je u kamenu koji od nikuda dolazi i razbija sva ljudska kraljevstva te stvara nešto novo što će ispuniti svu zemlju. Po izvještajima organizacije "Open Doors" u Iranu je danas najbrže rastuće kršćanstvo. Male kršćanske kao Aramejska i Sirijska crkva, koje su oduvijek tu, obično se ne diraju ali njihova vjera mora ostati unutar zidova. One se smanjuju i zatvaraju jer ljudi bježe vani.

U Iran prodire novi duh. Niču posvuda male kršćanske molitvene zajednice, u skrovitosti, uprkos smrtnim kaznama za one koji napuštaju Islam i prihvaćaju kršćanstvo. Ono izvorno biblijsko-evanđeosko kršćanstvo, nevezano za velike i službene crkve. Mnogi Iranci zadnjih godina napuštaju islam, propitkuju se i neustrašivo traže ove zajednice jer su imali snove i vizije Isusa.

Nemoguće je točno znati ali u zemlji gdje su se kršćani pred 30-tak godina brojili u tisućama danas se procjenjuje na oko 3 miliona novih kršćana.
Stvoritelj je uzeo stvar u svoje ruke. Iran se pobunio, odbacuje religiozne političke vođe koji u ime islama teroriziraju vlastiti narod. Početak loma, početak rušenja ovog sistema će se proširiti posvuda po svijetu.
Sve zbog onog kamena.

Napomena: riječ je o autorskom tekstu koji odražava osobna promišljanja i stavove autora, a ne nužno i stavove redakcije portala InfoVodice.