Pomislim, ne samo da ured za financije zna koliki su promet imali u restoranu već i koliku su napojnicu dobili. Ako je i nisu još oporezovali, oporezovati će je sigurno u budućnosti.

Nedavno čitam kako se u Austriji po crkvama uvode digitalne škrabice za milostinju. Testiraju se već u Salzburgu a u Beču, u katedrali postoje već neko vrijeme. Kažu da su zadovoljni i da su posebno mladi prihvatili ovaj način davanja milostinje. Ono znate, prislonite mobitel ili karticu i utipkate neki broj. Čak se i kutija za milostinju, simbol poniznosti, suosjećanja i anonimnosti digitalizira. Ono što čovjek na ovaj način i anonimno daruje za sirotinju postaje transparentno za banke i porezni ured.

Ljudi se brzo privikavaju na nove načine plaćanja, ne razmišljaju što im se time sve drugo nameće. U pitanju je zapravo komod zbog kojeg su spremni i neke negativne stane prihvatiti, a njih je previše. 
Jednom na blagajni u dućanu stajali su nekoliko mladih ljudi u redu ispred mene i kako je bilo vrijeme radne pauze kupili su svaki neku sitnicu za jesti, onako u vrijednosti nekoliko eura i svi su plaćali karticom.

Zanimljivo, pomislim ako ovako desetak puta danas nešto kupe oni uopće nemaju kontrole i na kraju mjeseca kad im dođe izvještaj iz banke iznenaditi će se koliko su potrošili. 

Danas kad idete u običnu kupovinu i stanete u red na kasi možete primijetiti različite oblike plaćanja. Neki plaćaju gotovinom kao što se uvijek plaćalo, daju svoje papirne novčanice i izmjenjuju kovanice. Neki plaćaju različitim bankovnim i kreditnim karticama te utipkavaju pinove ili potpisuju bonove. Nekima, posebno mlađima i to je komplicirano pa radije plaćaju sa mobitelom, satom ili preslikavanjem QR-kodova. 

I sam odnos prema novcu se promijenio. Kod gotovine čovjek dobro zna koliko ima, koliko smije potrošiti i koliko mora ostaviti za neke druge važne stvari. Kad je nestane u đepu nema više kupovine. To je dobro i da se djeca nauče ophoditi sa novcem, kad dobiju đeparac. Drugi oblici plaćanja ne daju taj osjećaj konačnosti, tj. kako novac kupovinom nestaje i sve ga je manje do druge plače. Zato nije ni čudo da mnogi mladi ljudi, ne želeći sebi mnoge lijepe stvari uskratiti, upadnu u kredite nemilosrdnih banaka. Najednom se nađu u okovima iz kojih se teško izlazi. Dakle nije pamet prisloniti sat ili mobitel na kasu a sistem radi sve ostalo, automatski, već je pamet imati kontrolu nad potrošnjom. I sama predsjednica evropske centralne banke Christine Lagarde rekla je u jednom razgovoru na TV da ona uvijek ima gotovine kod sebe, sigurno je sigurno.

U stvari, opipljivi papirnati novac ili gotovina je jedini zakonski oblik plaćanja u mnogim državama (np. Njemačka) iako se znatno veći dio obavlja bezgotovinski.

Ali vremena se mijenjaju pa danas države i banke pokušavaju ljude natjerati na bezgotovinska plaćanja. Ide se zatim da svak ima svoj račun na koji im stižu plače i penzije a svo plaćanje i kupnja se pokušava u potpunosti provoditi bez gotovine. Nabrajaju se negativne strane gotovine a veličaju prednosti bezgotovinskog plaćanja. Gotovina je teška, nehigijenska i prljava, uzrok je korupcije, kriminala i sive ekonomije itd. Sve to može na prvi pogled izgledati točno ali ne smije se zaboraviti da se upravo korupcija, kriminal i siva ekonomija gotovo u potpunosti odvija u višim krugovima, između političara, bankara i velikih firmi ili u povezanosti s njima. Dakle ne na pijaci ili u dućanu.

U stvari počeo je rat protiv gotovine. Kad se malo pogleda u Njemačkoj zadnjih godina smanjuju se broj bankovnih podružnica, a automati su postali oskudni. Jedan važni čovjek njemačke banke je nedavno izjavio kako će u nekim krajevima biti teško doći do gotovine. Zamislite da morate voziti u najbliži grad da u banki ili na automatu dignete plaču u gotovini i to možda u više navrata radi ograničenja gotovine. Isto, ima sve više trgovina koje pokušavaju ljude privoliti na bezgotovinska plaćanja ili čak potpuno prelaze na bezgotovinsko plaćanje. 

Već neko vrijeme se ubrzano priprema digitalni Euro. U stvari već u listopadu 2023, Evropska centralna banka (ECB) je ušla u pripremnu fazu za uvođenje digitalnog Eura. Trebali su ispitati i razviti tehničke mogućnosti, doniti određena pravila i izabrati način i institucije provođenja. Ova pripremna faza ističe krajem listopada ove godine. Christine Lagarde je izjavila da su napredovali i veliki posao učinili te sada trebaju sačekati da Evropske institucije (EU-vijeće, EU-parlament i EU-komisija) usklade pravni okvir za provođenje Digitalnog Eura. To bi se sada u listopadu trebalo riješiti i onda bi ECB donila konačnu odluku o mogućem uvođenju digitalnog eura.

Istovremeno bi počela nova faza uvođenja ili realizacije koja bi također nekoliko godina trajala. Tu se radi o usklađivanju kompjuterskih sistema, integriranjem u platne sisteme, školovanje kadra, testiranje kroz pilot projekte i sl. Kažu "mogućem" iako je stvar u njihovim krugovima već odlučena jer ovaj današnji novčani sistem kolabira.

Po riječima C. Lagarde zamišljeno je da Digitalni Euro funkcionira pararelno sa gotovinom. Razumljivo je da kao i uvijek pokušavaju ići malim koracima da se ljudi ne trznu i suprotstave već da se lagano priviknu, posebno mladi koji ne vide opasnost za vlastitu slobodu nego samo komod.

U stvari, mi već imamo u određenoj mjeri digitalni novac jer velika većina novca kreče se ionako digitalno. Uz to danas imamo čitavu lepezu kripto valuta koje su čisto digitalni novac a kojim se mnogi koriste na svome putu "bogaćenja". Zbog čega onda trebamo ovaj novi CBDC (Central Bank Digital Currency - Digitalna valuta centralne banke)?

Lagarde je nedavno doslovno izjavila: „Ako se ne uključimo u digitalne inovacije, izgubit ćemo svoju vodeću ulogu. Hoćemo li se vratiti na slobodno bankarstvo 19. stoljeća? Vjerojatno ne, iz našeg gledišta sigurno ne.“ Dakle, financijski moćnici nemaju druge alternative da zadrže svoje privilegije vlasti i moči nego da uvedu digitalni novac.

U današnjem nepravednom i pljačkaškom novčanom sistemu centralne financijske institucije i financijski moćnici ipak nisu imali potpunu kontrolu tržišta. Sistem je njima uglavnom služio za bogaćenje. Stvarne vrijednosti su se stoljećima prelijevale od onih koji su ih stvarali prema njima koji su ih skupljali i premještali s jedne hrpe na drugu. Zapravo jedini alat im je bio kontrola kredita putem vodećih kamata i usmjeravanje kredita prema svojim potrebama. U pojedinim vremenima bi ipak, namjerno ili ne, došlo do viška ili manjka novca na tržištu kao i poremećaja u protoku novca što je dovodilo do velikih kriza.

Da, ovaj današnji nepravedni sistem treba mijenjati, potrošio se i došao kraju. Njemu je za pripisati mnoga zla, krize i ratove. Poznaju se ugrađeni mehanizmi koji su ga takva učinili. Mora ga se mijenjati ali ne na način da ga zamjeni mnogo gori porobljivački sistem koji se koristi svim tehničkim dostignućima u uništavanju čovjeka i njegovih osnovnih sloboda.

Digitalni novac bi mogao pružiti potpunu kontrolu nad tržištem s ciljem da ne dođe do kriza. S te strane on ima i dobre strane kad bi financijski moćnici i njima podređene državne vlasti bili pošteni i pravedni. Ali zašto bi? Kad su u starom sistemu cijeli svijet opljačkali i okovali zašto bi sada najednom bili pošteni kad im se pružaju daleko veće mogućnosti, ne samo kontrole novca i tržišta već i kontrole svakog pojedinca.

O tome se zapravo radi kod ovog digitalnog novca u pripremi (CBDC), o kontroli svijeta i svakog pojedinca. Svako pomicanje novca, svaka transakcija bit će registrirani. Svaka uplata ili isplata biti će pohranjena, analizirana, kategorizirana. Svaka kupnja, prodaja, naplaćeni posao, poklon, novčana podrška, đeparac, milostinja itd. biti će poznati i po potrebi oporezovani. Sva pokretna i nepokretna imovina bit će poznata a za malo veću kupovinu trebati će posebne dozvole.

Digitalni novac se može programirati. Np. kad dobijete plaću može vam se ograničiti do kada je morate potrošiti inače vam ostatak propada ili mu se smanjuje vrijednost. Može se programirati tako da vaš novac vrijedi u vašem dijelu grada (np.15-min. gradovi) a izvan tog prostornog okvira više ne važi. Može se programirati koliki se dio vaših prihoda smije potrošiti za hranu a koliki za cigarete, alkohol ili za sport. Danas np. ne možete iči na važnu utakmicu jer ste ovaj mjesec već bili na jednoj.

Ako ste krivo parkirali, kazna vam je već naplaćena prije nego ste ugasili motor. Čitali ste sa sumljivih foruma ili ste na socijalnim medijima izjavili nešto politički nekorektno, mogu vam vlasti račun blokirati ili vam naplatiti kaznu itd. Mogućnosti da vam se zagorči život su neizmjerive.

I loše strane društva, ovisnosti svake vrste kod svakog biti će vidljive. Za neke neće više biti cigareta na automatima, niti piva u kafiću, samo voda jer kartica poznaje njihov zdravstveni status a i političku orijentaciju.

Moči će se svakog ucijeniti, prisiliti, pokoriti i prinuditi na najprljavije usluge.

Naravno da će se digitalno novac službeno prikazati u jednom pozitivnom svjetlu, kao novo, moderno, jednostavno, sigurno, brže i lakše za pojedinca, za poduzeća, državu i banke. Imate samo jedan račun u centralnoj banci a plaćate karticom, mobitelom ili satom a u budućnosti implatatom. Bit će praćen i atraktivnim poticajima dok će se, naprotiv, gotovini uvoditi ograničenja, limiti u plaćanju i podizanju (već postoje), zatim taxe i druge otežavajuće okolnosti kao dostupnost automata i podružnica. 

Lagarde je nedavno rekla: „Digitalna valuta koja je testirana, a postoji samo jedna koja je sada nedvojbeno uvedena u jednoj maloj zemlji, ali se u prilično velikom razmjeru testira u Kini, korisna je i služi svim građanima. Dakle, nije dobra samo za elitu, za mlade, ili za neke u usporedbi s drugima. Ako se to dobro napravi i ako se dobro implementira, bila bi to usluga za sve građane.“

A mi dobro znamo kako u Kini funkcionira socialni-kreditni sistem. Država na različite načine nagrađuje ili kažnjava pojedince ili firme prema tome koliko su poslušni, iskreni i dosljedni prema vlastima. Sve se to tamo isto prikazuju kao nešto pozitivno, da se stvori plemenito društvo, da se suzbiju negativne pojave u društvu a zapravo država hoće odgojiti poslušan narod, porobljen i gažen od svojih vlasti. Naravno da se sve temelji na kontroli tj. nadzoru ne samo kamerama po trgovima već upravo kontrolom kretanja novca, digitalnog novca.

Ako se k tome još doda EUDI (Evropski digitalni identitet ili kako se kod nas kaže digitalni novčanik) u povezanosti sa digitalnim novcem onda su mogućnosti banaka i državne vlasti neograničene. Tada su na jednom mjestu memorirani svi vaši podaci kao ono što se inače nosi u novčaniku uz novac, osobna, vozačka, zdravstvena, bankovna i još puno više od toga. Svi dokumenti o vlasništvu pokretne i nepokretne imovine, sve dozvole, svjedodžbe, potvrde, medalje, ključevi...baš sve od samog rođenja.

Edward Snowden je digitalni novac opisao ovako: „CBDC ( digitalna valuta centralne banke) je perverzija kriptovalute ili barem osnovnih načela i protokola kriptovalute - kriptofašistički novac, zli blizanac (…) koji je izričito namijenjen da svojim korisnicima uskrati osnovno pravo vlasništva nad njihovim novcem i postavi državu kao posrednički centar za sve transakcije.“
S druge strane ne smijemo zaboraviti da upravo gotovina ima one dobre osobine koje su bitne i neoborive. Osim što čovjek ima kontrolu nad vlastitom potrošnjom, gotovina garantira anonimitet i privatnost a time je dijelom garant naše osobne slobode. Čim podignete novac u gotovini sa svog računa i plaćate sa gotovinom teško je bilo kome uči u trag kuda se taj novac kreče. Vlasti vrlo teško mogu pratiti kretanje novca a nikog se u stvari i ne tiče što vi radite s vašim novcem.

Uz to gotovina nije ovisna o tehničkim sistemima niti o struji. Sjetimo se samo nestanka struje u Španjolskoj pred dva mjeseca kad su mnogi bili žedni i gladni jer nisu mogli ni vodu kupiti a imali su novaca na kartici i na mobitelu. Za potrebu, gotovina može funkcionirati bez struje, bez banaka i čak neko vrijeme bez države.

Ipak nad svijetom ima ipak jedna viša sila. "Meni je dana sva vlast na nebu i na zemlji" kaže Isus na jednom mjestu. Stoga duh zla ili sile zla u svijetu prikrivene i u sjeni iza velikih financijskih institucija ipak ne mogu raditi što hoće ukoliko im mi normalni ljudi svojim slobodnim pristankom to ne dozvolimo. Zato se služe lažima, lukavstvom, korak po korak zapinju svoju mreže te uvjetuju i zahtijevaju kompromise. Zato se trebamo informirati i boriti se protiv uvođenja kontrole pojedinca i društva putem digitalnog novca. 

Već sada se možemo opirati time da što više u svakodnevici koristimo gotovinu izbjegavamo moderne oblike plaćanja, pogotovo mobitelom ili satom pa makar nam to uzimalo malo više vremena ili izgledalo kompliciranije. Na kraju sve ovisi o našoj slobodnoj odluci.

Slično kao u vrijeme korone nitko bar na zapadnom dijelu svijeta nije mogao reči da je bio prisiljen cijepiti se. Svi cijepljeni su se ipak cijepili na vlastitu odgovornost i uz potpis. Uz neznanje, ignoranciju i komod, lukavstvom su prevareni i uz malo straha natjerani na igle koje nikome nisu pomogle a mnogima su zagorčale ili uništile život. Mnogi koji su ove šprice uzeli radi slobode izlaska u klubove, gostione, kina i sl. sada im nije do izlazaka. Mnogi koji su ovu iglu uzeli da bi mogli putovati sada im nije do putovanja a oni koji su je primili radi posla ili sporta sada nemogu raditi.

Tako i sada, malo po malo, stopu po stopu, narod se priprema na novi digitalni novac, CBDC, dok se odjednom ne nađe u kavezu a nema nazad. U ovom slučaju će manju ulogu imati zastrašivanje a najvažniju ulogu će imati komod.

Preporuka: Pročitajte i autorovu kolumnu - https://www.infovodice.com/hr/magazin-novo/kolumne/1273-fei-lun-faj-lun-kako-je-nastao-novac

"Stavovi izneseni u ovoj kolumni osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje uredništva portala."