U središtu slavlja bio je obred pranja nogu, u kojem je sudjelovalo dvanaest članova družbe žudija u ulozi apostola. Upravo oni, nakon pričesti, odlaze se presvući te se vraćaju u crkvu kao žudiji - čuvari Kristova groba, čime se u Vodicama na poseban način povezuje liturgija i tradicija.

Nakon toga uslijedio je prijenos Presvetog oltarskog sakramenta na Božji grob, gdje započinje vrijeme tišine, molitve i bdjenja.

Snažnu poruku vjernicima uputio je župnik don Franjo, istaknuvši kako Veliki četvrtak nije tek spomen na događaj iz prošlosti, nego živo otajstvo koje se događa i danas.

– Isus nam ne ostavlja nešto, nego ostavlja samoga sebe, trajni dar svojoj Crkvi u svetoj euharistiji, kao kruh za život svijeta – poručio je.

Govoreći o evanđeoskoj rečenici „Ljubio ih je do kraja“, naglasio je kako ta ljubav ne znači samo kraj života, nego potpunu, bezuvjetnu ljubav i predanje.

– Euharistija nije samo uspomena ni simbol. Ona je stvarna i živa prisutnost Krista koji se daruje – kazao je, dodajući kako vjernici nisu promatrači, nego sudionici tog otajstva.

Posebno je istaknuo povezanost euharistije i konkretnog života.

– Ne može se primati Krista, a ne živjeti kao Krist. Ono što se događa na oltaru mora se očitovati u životu – poručio je, podsjećajući kako je Isus pranjem nogu pokazao što znači služiti drugima.

U završnici propovijedi naglasio je jednostavnu, ali snažnu poruku:

– Možda ne možemo učiniti velike stvari, ali možemo male – oprostiti, pružiti ruku, biti strpljivi. To su naši načini pranja nogu danas.

Veliki četvrtak u Vodicama tako je otvorio Vazmeno trodnevlje porukom koja nadilazi samu liturgiju – pozivom da vjera postane vidljiva u svakodnevnim djelima ljubavi.