Sprovodni obredi sa svetom misom i oproštajem biti će u utorak 17. lipnja 2025.  u crkvi svetog Nikole biskupa u Kistanjama u 17 sati, a pokop iza sprovodnih obreda na mjesnom groblju.

Mons. Ivan Čolak je rođen 07.07.1939. kraj Gospina svetišta u Letnici na Kosovu kao sedmo od desetoro djece od roditelja Lence - Lovre i Marije r. Glasnović rođenih u Janjevu. Kršten je istoga dana i u istom svetištu Majke Božje Letničke.

Njegovo najranije djetinjstvo protječe u vrijeme Drugoga svjetskog rata i u poraću. Tako je prvi razred tadašnje četverogodišnje osnovne škole pohađao u Skopju, 1946./1947., gdje je primio i sakramente sv. potvrde i prve sv. pričesti  1947.  

Osnovnu, četverogodišnju, školu nastavio je i završio u rodnom mjestu u Letnici.  

Na Malu Gospu, 08. rujna 1950. godine  polazi u malo sjemenište u Pazin  gdje je pohađao osmogodišnju Klasičnu gimnaziju i godine 1958. maturirao, oslobođen mature. Iste 1958. godine prelazi u bogosloviju i upisuje studij filozofije i teologije na Filozofsko-teološkom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Nakon treće godine teologije pozvan je na odsluženje vojne obveze 1961. -1963. godine u Štipu – Republika Makedonija, a potom nastavlja studij teologije u Zagrebu. 

Za đakona je zaređen 03. travnja 1965. u Zagrebu, a za svećenika 04. srpnja 1965. godine u Prizrenu u svetištu Pomoćnice kršćana – Zoja Ndihmëtare, skupa s još dvojicom svojih kolega mons. Antom Cirimotićem i mons. Damjanom Kurti.   

Mladu Misu slavio je u Gospinu svetištu u Letnici uoči blagdana sv. Ane, u nedjelju  25. srpnja 1965. godine. Već na mladomisničkom stolu čekao ga je dekret kojim mu je bila povjerena prva svećenička služba duhovnog pomoćnika župe Stubla i Binač. Istovremeno je pripremao šestu - završnu godinu teoloških studija te je godine 1966. diplomirao na Zagrebačkom teološkom fakultetu s izvrsnim uspjehom. Godine 1966. i 1967. vrši službu duhovnog pomoćnika u Letnici, a od 1967. do 1969. god. u Janjevu.  

Godine 1970. imenovan je župnim upraviteljem albanske župe Zjum, jer albanskih je svećenika u to vrijeme bilo vrlo malo. U dekretu mu je stavljeno u dužnost: izgradnja nove crkve i pastoralnog centra u Zjumu. Kao upravitelj župe Zjum tijekom 35 godina izgradio je duhovnu i materijalnu Crkvu. 

U skopsko-prizrenskoj biskupiji imao je i druge službe. Bio je više godina biskupski konzultor- savjetnik, biskupijski direktor misija, dekan Prizrenskog dekanata i generalni vikar Prizrenske  administrature od 1997. do 2004. 

 Sveti Otac Ivan Pavao II. 03. ožujka 2003. godine imenovao ga je monsinjorom. 
Kako je 2004.  oslobođen svih dužnosti u Prizrenskoj administraturi,  dolazi u Hrvatsku i stavlja se na raspolaganje zadarskom nadbiskupu mons. Ivanu Prenđi.  U Zadarskoj nadbiskupiji vrši službu bolničkog kapelana u zadarskoj Općoj bolnici od 2004. do 2006. godine. U isto je vrijeme i pastoralni suradnik u župi sv. Ante u Smiljevcu u Zadru.  Od 2006. do 2009. upravitelj je dviju župa - Pakoštane i Drage.  

 Zbog iznemoglosti i bolesti, nakon teške operacije srca, odlazi u Vodice i nastanjuje se u bratovoj kući 2009. gdje prema svojim mogućnostima ispomaže u župi Vodice najprije župniku don Frani Šimatu a kasnije i novom župniku don Franji Glasnoviću,  kao i u zajednici u Kistanju i Nuniću.

 Uoči dana Grada i župe Vodice i blagdana Našašća Sv. Križa,  02. svibnja 2018., Gradsko vijeće Grada Vodice dodijelilo je mons. Ivanu Čolaku  Plaketu Grada Vodice za 2017. godinu: „Za humanitarno i duhovno djelovanje u Župi Vodice . U obrazloženju nagrade stoji:„Nakon bolesti i razrješenja, u Zadarskoj Nadbiskupiji, mons. Ivan nastanjuje se u Vodicama i tu pastoralno ispomaže u vodičkoj župi. Iako je relativno kratko nastanjen u Vodicama, njegovo je duhovno djelovanje neizmjerno veliko - kroz sakramente ispovjedi, razgovore i susrete s ljudima, uvijek je bio nasmijan i spreman pomoći.

Bio je sudionik obilježavanja 50. obljetnice gradnje crkve Gospe Karmelske na brdu Okitu, a upravo je mons. Ivan dobri duh ovog svetišta na koje je svakodnevno hodočastio godinama”. 

 Za vrijeme svoga boravka u Vodicama od 2009. do 2021. svakodnevno je hodočastio iz Vodica na Okit (4 km) u župno svetište Gospe od Karmela i tamo ostajao u molitvi i meditaciji. U hodu prema Okitu svakodnevno bi susretao ljude i ostajao s njima u duhovnom razgovoru. 

01.10.2021. je bio njegov zadnji pohod Gospi Okitskoj u ranim jutarnjim satima. Istoga dana je padom zadobio teške tjelesne ozljede te je nakon bolničkog liječenja u Šibenskoj bolnici, stacioniran u Caritasov dom sv. Kamilo de Lellis u Vrbovcu 08.10.2021. gdje je svakoga dana u vrlo teškom stanju iščekivao Božji poziv za prijelaz u vječni život.

Okrijepljen svetim sakramentima, 13.06.2025., na blagdan sv. Antuna,  preminuo je  u bolnici Dubrava u Zagrebu,   Gospodin se odazvao njegovu vapaju i uslišao mu molitve uzevši ga sebi.