Još od Stare škole drže se skupa: Susret generacije 51/52

Kad bi Baruša navečer izmolila krunicu, onda bi maloga Radu pitala kako je bilo u školi i triba li koju ocjenu popraviti. Vodila je ona računa o svomu malomu susjedu jer je radila u školi. Ka podvornica. Na nju, Barušu, podsjetija me jučer Ante Sladoljev-Gujo. Malo san ga ispitiva kako mu je bilo kad je on iša u školu. 

Baruša

Osim Baruše, u školi su u to vrime ka podvornici radili i Bogde Mihić i Bepa Skočićeva. Ante je rođen pedeset i prve. Danas je njegova generacija u akciji. Idu prvo do Pudarice, staviti cviće pokojnima, pa će na druženje u restoran. 

Većina je rođena pedesetprve, a ima ih i devetero koji su rođeni godinu kasnije. Poput njegove žene Tehane. Tako da su oni “skupa” malo manje od sedandeset godin. A izgledaju koda in je pedeset. Uvr glave šezdeset. 

U Staroj školi, u Antino vrime, nije se zvonilo na struju nego bi Baruša i Bepa išle od jedne do druge zgrade pa bi “ručno” zvonile. 

Vodičane i Srimare iz te generacije učile su Antica Šandrić i Vanja Borić. Nisan siguran je li u Tribunju već radija učitelj Nikola Frbok ili je bija neko drugi.

Kad su došli u peti razred preuzeli su ih Blaža Alfirev i Ljubo Borić. 

Likovni in je predava Dubrovčanin Rade Cvijanović. Kojega su zvali Komačar. Za vrime nastave drža je spužvu u jednoj, a kredu u drugoj ruci. Kaže Gujo da su mu svako malo padale gaće pa bi ih nekako smišno podiza. Padale su u jednakim intervalima. Po tome si moga sat naviti.

Genijalni lik. Koji je od svih učenika najviše volija Šimu Fržopa - Brusaju. Valjda zbog toga jer je zna da će Šime postati slikar. A i zbog toga jer je bija socijalno osjetljiv. Pa su mu uvik draža bila dica iz siromašnijih obitelji. Danas Šime živi u Lošinju. Spominjem ga mada nije iz Gujine generacije. Jer se njega sitin uvik kad se sitin i Komačara. 

Šime Bilan, Rude Čorić i Ante Juricev-Polica

Kako san već napisa, u pet uri se danas stavilo cviće na grobove umrlih kolega. Onih koji su pokopani na vodiškom groblju. Sveukupno je iz ove generacije umrlo dvadesetak osoba. Šime Bilan misli da ih je točno toliko, a Guji je u glavi brojka dvadeset i dva. Ja ću sad napisati imena onih koje su mi oni naveli, a vi u komentarima dopišite ostale. 

To su: Rude Čorić, Ljiljana Bastić udana Grgurev (koja je vjerojatno prva umrla), Bore Radovčić-Kaprijanin, Slobodan Sladoljev (muž Marije matičarke), Vinko Birin zvani Pokalo, Irma Markoč udana za Krstića, Goran Samohod,  Anđelka Lasan-Zorobabel, Božo Šprljan-Fabov, Matija Angulova koja je živila u Italiji, Ante Bareša zvani Kile, Stipe Franin-Pećarica, Filip Vučak, Ljubomir Vlahov, Davor Delabarbara,... (dopišite ostale).

Prošle godine napravili su svilene šalove na kojima su pisala imena svih koji su išli sa njima u školu. Vidin među njima i Milu Vulina. Stampulu. Divota od čovika. Koji je mlad poginija dok je pra mišalicu za maltu. Bilo je to na Gospu od Karavaja.

Vidin među imenima i Ivu Vulina. Ako mislin na pravoga, onda je i on umra. Mada, bija je rođen pedesete... 

Vinko (Grgurev), pomagaj!

Prvo okupljanje nakon osnovne škole imala je ova ekipa 20.6.1981. godine. Bili su u restoranu “Tomislav” Jova Košova. Deset godin kasnije bili su u “Olimpiji”. Dvi i jedanaeste slavili su u “Banovim dvorima”, a od “koronarne” dvi i dvadesete okupjaju se kod K(a)rmele  i Ante Živca. Biti će njima tamo lipo i večeras.

Živili!

Fala Šimi Bilanu, Anti Guji, Cviti Ivas Opat, Radojki Poljičak Botici i Tonču Juričev-Grginu na pomoći i dostavljenim starijim fotografijama.