Tada 88-godišnji Miro, rođen 9. siječnja 1926. godine u Bruncu, poveo je okupljene u šetnju Vodicama kakvih se danas malo tko može sjećati. Govorio je jednostavno, vodički, s mnoštvom detalja i anegdota, a kroz priču o svojoj obitelji zapravo je ispričao dobar dio povijesti mjesta u prvoj polovici 20. stoljeća.

Posebno mjesto u njegovim sjećanjima zauzimala je obitelj Mateša i velika kuća koja je dvadesetih godina prošlog stoljeća nastajala kao mnogo više od običnog obiteljskog doma. U njoj su bili velika dvorana i pozornica, a obitelj se bavila različitim poslovima – od mlina i krušne peći do proizvodnje tjestenine.

Jedna od najzanimljivijih priča vezana je uz električnu energiju. Za potrebe mlina korišten je motor i dinamo, a proizvedena struja poslužila je i za rasvjetu. Tako je, prema sjećanjima iznesenima na predavanju, u kući Mateševih još 1930. godine zasvijetlila električna žarulja.

U istoj se kući dogodilo još nešto što je za tadašnje Vodice moralo biti pravo čudo – filmska projekcija. Miro se prisjećao nijemog filma i prizora „maški, miša i pasa“, a upravo takvi detalji najbolje dočaravaju koliko je svijet njegova djetinjstva bio drukčiji od današnjega.

Kuća Mateševih nastavila je živjeti s mjestom i nakon Drugog svjetskog rata. Koristila se kao omladinski dom, ondje su se okupljali mladi, održavali sastanci, sviralo se i plesalo, sve do izgradnje Zadružnog doma 1952. godine. U prostorima su jedno vrijeme djelovali i različiti zanati, među njima kovačija, bačvarija i stolarija.

Miro je pričao i o svakodnevnom životu koji možda još bolje pokazuje koliko su se Vodice promijenile. Nogomet je kao dječak igrao krpenjačom, dok su prave lopte bile rijetke i skupe. Prisjetio se vremena kada su u cijelim Vodicama možda postojale tek dvije male gumene lopte.

Poseban dio priče bile su vodičke poklade. Obitelj Mateša bila je snažno povezana s njihovim održavanjem, a Miro se prisjećao ljudi koji su tu tradiciju nosili kroz desetljeća i brojnih zgoda koje su ostale u kolektivnom pamćenju mjesta.

Govorio je i o preuređenju obiteljske kuće, promjenama na Poljani te nastanku parka krajem pedesetih godina. Zemlja izvađena tijekom radova na kući završavala je upravo na prostoru budućeg parka, a ubrzo je asfaltiran i put oko njega.

Upravo u takvim detaljima leži najveća vrijednost ovog zapisa. Datume i velike događaje možemo pronaći u knjigama i arhivima, ali kako se živjelo, kako se sušila domaća maništra, igralo krpenjačom, odlazilo na ples ili prvi put gledalo pokretne slike mogu prenijeti samo ljudi koji su to vrijeme doživjeli.

Video gostovanja šjora Mira godinama je bio dostupan na Vimeu. Nakon što je ondje postao nedostupan, ponovno smo ga sačuvali i objavili na YouTube kanalu InfoVodica kako bi ovaj vrijedan zapis ostao dostupan javnosti.

Šjor Miro Mateša u međuvremenu nas je napustio, zbog čega njegov glas i sjećanja zabilježeni te večeri danas imaju još veću vrijednost.

Vrijedi zato ponovno poslušati njegovu priču. Ne samo kao priču o obitelji Mateša, nego kao komadić žive vodičke povijesti – ispričane glasom čovjeka koji ju je živio.