U stihovima opisuje ljepotu i raznolikost svih hrvatskih krajeva – od Slavonije, Podravine i Like, preko Istre, Međimurja i Baranje, pa sve do Gorskog kotara, Plitvičkih jezera i Dalmacije – ističući ljubav prema domovini i njezinoj prirodnoj i kulturnoj baštini.

U nastavku donosimo pjesmu u cijelosti.

Domovino, moja ti jedina

Domovino, moja ti jedina,
ponosita zemljo od davnina.
Od stoljeća sedmog si nastala,
dicu svoju u krilu čuvala.

Slavonijo, ravna i bogata,
Podravino, od suvoga zlata.
Liko, diko ti naroda svoga,
o Zagorje, poklonu od Boga.

Istro naša, moren okružena,
teška tvoja prošla su vrimena.
Međimurje, ti nebu Hrvatske,
o Baranjo, tebe diče snaše.

Gorski kotar, goro šumovita,
i Plitvice, vodo hirovita.
Žubor vode posvud glazbu stvara,
pod jelama ponekad odmara.

Dalmacijo, kraj mora biseru,
ti hrvatski prilipi uresu.
Sveti kršu, kamenite gore,
i najlišje to Jadransko more.

Kad bi stala redon nabrajati,
ne bi mogla nikada prestati.
Draga si mi koliko i lipa,
u srcu si mome privelika!

Anka Vodanov