Obred je započeo ispred crkve blagoslovom ognja, nakon čega je upaljena uskrsna svijeća – simbol Krista, svjetla svijeta. U procesiji je svjetlo uneseno u crkvu, gdje se postupno širilo među vjernicima, osvjetljavajući prostor i stvarajući snažan doživljaj zajedništva i nade.

Poseban trenutak bdijenja bio je tijekom pjevanja „Slave“, kada su žudiji – dvanaest članova družbe koji su čuvali Božji grob – simbolično pali na pod, označavajući trenutak Kristova uskrsnuća. Istodobno su zazvonila crkvena zvona, a crkva je od tišine Velikog petka prešla u radost uskrsnog slavlja.

U svojoj propovijedi biskup u miru Ante Ivas istaknuo je duboku simboliku svjetla koje razbija tamu, ne samo u crkvi nego i u čovjeku.

„Ta je svijeća noćas Krist uskrsni, a svjetlo je svjetlo Kristovo. To svjetlo ne rasvjetljuje samo ovaj hram, nego i naša srca i duše“, poručio je.

Govoreći o suvremenom čovjeku, upozorio je kako se često traži smisao isključivo u materijalnom svijetu, dok pravo ispunjenje dolazi iznutra.

„Zadovoljstvo i sreća danas se nude i prodaju na sve strane, ali brzo prolaze. Ljudi ostaju nemirni, a taj nemir se širi među ljudima i svijetom“, rekao je Ivas, dodajući kako Kristovo uskrsnuće donosi poruku nade i trajnog života.

Naglasio je i ključnu poruku Uskrsa:
„Čovječe, nisi stvoren za grob. Vrijedan si ljubavi Božje i života koji ne prestaje.“

Bdijenje je nastavljeno obnovom krsnih obećanja i euharistijskim slavljem, čime je zaokružena ova najsvečanija noć crkvene godine. Vjernici su, noseći svijeće, sudjelovali u obredu koji simbolizira prijelaz iz tame u svjetlo, iz smrti u život.