U Osnovnoj školi Vodice postojao je običaj koji se nazivao „Pozdrav proljeću“. Tog dana učenici bi zajedno sa svojim učiteljima odlazili izvan mjesta - pješice, u prirodu.
„Prvu godinu išli smo na Hangar, drugu na Srimu, a treću u Tribunj, na Mikulu,“ prisjeća se Sladoljev.

Okupljanje je bilo ispred škole, a sudjelovala je gotovo cijela škola – od prvih do sedmih razreda, koliko je tada trajalo osnovno obrazovanje. Razredi su bili brojni, a nastava se odvijala i ujutro i poslijepodne.

Na Srimu su krenuli pješice.

„Ujutro je bilo sunčano i ugodno, pravi proljetni dan. Nije bilo hladno.“

Djeca su se po dolasku igrala i boravila u prirodi, no vrijeme se tijekom dana naglo promijenilo.

„Popodne se naoblačilo, zahladilo i počeo je padati snijeg. Bilo je jako hladno.“

Zbog vremenskih neprilika učenici su se sklonili u staru školu na Srimi, a povratak je organiziran uz pomoć drvenog broda „Domoljub“, koji je tada služio za prijevoz robe i materijala u sklopu zadruge.

„Moglo je stati možda dvadesetak ljudi, pa nisu mogli sve prevesti odjednom.“

U takvoj situaciji učitelji su morali odlučiti tko će prvi kući. Prednost su imali oni bolje odjeveni, dok su ostali čekali prijevoz brodom.

No, Ljubo se nije želio zadržavati.

„Gledali su tko je bolje obučen, pa bi njih slali kući. Ja sam se provukao kroz njih i krenuo pješice.“

Kroz snijeg i buru, uz oko pet centimetara snijega pod nogama, Ljubo je potrčao prema Vodicama.

„Bilo je jako hladno, ali nisam htio čekati brod nego sam trčao kući.“

Kod kuće su ga dočekali zabrinuti roditelji, koji su u to vrijeme bili u polju i po snijegu se vraćali kući.

Ovaj događaj, kako kaže, zbio se prije 75 godina i ostao mu je u snažnom sjećanju.

Zanimljivo je kako ovaj običaj nije bio vezan samo uz to razdoblje. Prema dostupnim informacijama, „Pozdrav proljeću“ održavao se u vodičkoj školi sve do 90-ih godina prošlog stoljeća.

Ipak, vremena se mijenjaju. Današnji ravnatelj Osnovne škole Vodice, upitan o ovom običaju, rekao je kako za njega prvi put čuje.

Upravo ta usporedba najbolje pokazuje koliko se školski život promijenio, od zajedničkih pješačenja u prirodu i spontanih situacija poput ove, do današnjih organiziranih i sigurnosno strogo definiranih aktivnosti.