-  Iznad svih dosadašnjih interesa, hobija, posla. Iznad svega stoji Franko. Cijeli naš svijet. To je čudesno, neopisivo. Kako jedno malo biće sve može učiniti veselijim, kako može jedan izlazak zubića biti cijeli tvoj svemir, kako može prvi korak biti nešto što te najviše ispunjava, nešto o čemu možeš satima razgovarati, što s nestrpljenjem iščekuješ, što te raduje. Koji koncerti, putovanja, druženja, ma nema toga što te može tako usrećiti, kao mene Franko – započeo je razgovor Dino Ferara – Gara.

Sina je prvi puta ugledao prije dvije godine kada je u Šibenskoj bolnici s nestrpljenjem čekao njegov dolazak. 

-  Bio sam na porodu i kad je Franko stigao na svijet bio sam presretan. Čudesno je to bilo. Tko to nije doživio teško može znati o kakvom se osjećaju radi – nastavlja.

Od tog trenutka pelene i kašice postale su Dinova svakodnevnica.

-  Prvi put kada sam ga uzeo u ruke bilo me strah, vjerojatno kao i sve roditelje, ali sam se ubrzo naviknuo na držanje, okretanje, položaj glavice i sl. Nakon što je prestao s dojenjem i prešao na krutu hranu sudjelovao sam od prvog trenutka u pripremi i hranjenju. Tako radim i danas. Ni s mijenjanjem pelena nisam imao problema. Na početku nije to baš bilo vješto, ali malo po malo, sve sam svladao. U svemu sudjelujem kao i njegova mama Jelena.

Premda, mama više, jer mame su ipak mame. Ali, ja se trudim i želim biti maksimalno uključen u sve i provoditi što više vremena s njim. Zahvaljujući poslu kojeg radim, imam na sreću mogućnost da mu mogu posvetiti dosta vremena. Jutra nam obično, ako vrijeme dozvoli, prolaze u šetnji, vožnji bicklom. Često idemo u posjet kod baka i djedova, koji nam i uskaču s čuvanjem, ako je potrebno – dodaje.

A kad zatreba na raspolaganju im je i Frankova teta Zrinka. 

-  Franko ju obožava, a i ona njega jako voli. Uz to je mlada, puna energije i jako se lipo igra s Frankom. Ako bi ikog triba izdvojiti tko nam uskoče kad je potrebno, onda je to zasigurno ona – govori nam.

Mladi tata i Franko se uvijek dobro zabavljaju pa i onda kada im vrijeme ne ide na ruku. Tih dana igraju se po kući, valjaju po podu, guraju autiće. Jednostavno uživaju. Prije spavanja, vrijeme je uvijek za priče. 

Franko ih toliko obožava da je već član Gradske knjižnice Vodice.

-  Jednom mjesečno idemo u knjižnicu i posuđujemo po tri slikovnice koje mu čitamo. Puno ih voli i vjerujemo da i zahvaljujući njima jako dobro priča i razumije. Toliko dobro, da već zna reći Mezopotamija - s osmijehom govori ponosni tata.

Dino je uz očinstvo i voditeljstvo Gara Burger House, bio i predsjednik udruge Bokon.

- Neprofitna je to udruga, osnovana 2017. godine s ciljem promicanja urbane kulture u Vodicama. Unatrag dvadesetak dana, ponajviše zbog očinstva i posla, odustao sam od funkcije predsjednika udruge. Jedno vrijeme bio sam član Vodičke glazbe, bavio se crtanjem, svirao gitaru. Sada sam tata. I to mi je najvažnije - zaključio je Gara.