U razgovoru je otvoreno govorio o počecima svog rada, izazovima s kojima se susretao, ali i o tome kako su Vodice tijekom godina postale prepoznatljive po hortikulturi, cvijeću i uređenim javnim površinama.

Brunac je podsjetio kako je s uređenjem zelenih površina krenuo još sredinom 90-ih godina, u vremenu kada su Vodice, kako kaže, bile zapuštene i kada ekologija nije bila tema kojoj se pridavala posebna pozornost. Prisjetio se da je nakon rata grad bio devastiran, a ideja o sustavnom uređenju zelenih površina za mnoge je tada bila teško prihvatljiva.

Posebno je istaknuo važnost suradnje s komunalnim poduzećem Leć i njegovim direktorom Stankom Birinom, kojeg je opisao kao čovjeka ideja i suradnika s kojim godinama dijeli istu viziju razvoja Vodica. Naglasio je i ulogu gradonačelnika Ante Cukrova, za kojeg je rekao da je “povijesni” gradonačelnik Vodica.

U emisiji je govorio i o vlastitom povratku iz Dubrovnika, gdje je također radio i stvarao, ali ga je, kako kaže, upravo želja da doprinese svom gradu vratila u Vodice. Prisjetio se da je još u prvim godinama vlastitim trudom, uz pomoć brojnih domaćih i stranih donatora, sudjelovao u uređenju šetnice, bunara i drugih javnih prostora.

Brunac je kroz razgovor više puta ponovio kako se na početku susretao s nerazumijevanjem, podcjenjivanjem i otporom, ali ga to nije zaustavilo. Kazao je da je ostao nepokolebljiv i vjeran ideji da Vodice mogu biti grad prepoznatljiv po cvijeću, zelenilu i uređenom javnom prostoru.

Govoreći o današnjem izgledu grada, istaknuo je kako smatra da Vodice imaju iznimno velik broj uređenih zelenih površina, rotora, cvjetnih instalacija i hortikulturnih zahvata, po čemu se, prema njegovu mišljenju, izdvajaju ne samo u županiji nego i šire na Jadranu. Posebno se osvrnuo na novije zahvate, među kojima je i maslina postavljena kod rotora kraj Ine, koja je privukla pažnju građana i prolaznika.

U razgovoru je naglasio kako se iza svakog takvog projekta krije timski rad, međusobno povjerenje i stalna razmjena ideja. Sebe je opisao kao volontera i donatora koji ne radi iz interesa, nego iz ljubavi prema svom gradu, pri čemu često vlastitim radom, energijom i kontaktima pomaže u realizaciji pojedinih zahvata.

Brunac je rekao i kako mu je jedna od velikih želja da Vodice još snažnije budu prepoznate kao grad cvijeća, što smatra važnim i u turističkom i u identitetskom smislu. Po njemu, upravo su urednost, zelenilo i cvjetni detalji ono što ostavlja snažan dojam na goste i stanovnike te gradu daje posebnu vrijednost.

Tijekom emisije prisjetio se i priznanja koje je dobio još 1996. godine, kada mu je Stjepan Hapane uputio pismo u kojem je pohvalio njegov trud oko promidžbe mjesta, sadnje cvijeća i uređenja Vodica. Brunac je istaknuo da mu takva priznanja, kao i podrška običnih ljudi, znače više od bilo kakvih formalnih nagrada.

Na kraju razgovora još je jednom poručio kako se ne može “raskomadati” i biti posvuda, ali da je uvijek spreman pomoći savjetom, idejom i iskustvom. Istaknuo je da sve što radi, radi za Vodice i da mu energiju daju ljudi, suradnja i osjećaj da svojim radom doprinosi ljepšem i uređenijem gradu.

Emisija je završila u vedrom tonu, uz poruku da su upravo ljudi poput Šime Pelajića Brunca važan dio identiteta Vodica, jer svojim radom, upornošću i vizijom ostavljaju trag koji se vidi u svakodnevnom životu grada.