Po materi. Koja je iz Poličevi (č ili ć, hm, hm?!). Već ste mogli na stranicama Info Vodic pročitati razgovor s autorom knjige “Kornatska bajka” Rokom Ivandom o tome zašto se odlučija napisati priču o mladenačkoj avanturi spomenute šestorke. Pa neću ponavljati ono šta je autor toga teksta već napisa.

Sinoć je u vodičkoj knjižnici Roko predstavija svoju knjigu. Sedmu po redu. O avanturi koja je to uistinu bila. U batani dugoj malo više od četiri metra. Batani prijatelja Andrije. Koji je i sinoć bija uz njega. Slabog je sluha, ali izuzetno živahnog duha. A bili su i Ive i Slobodan. Koji je i njegov šura. Brat gospođe Ruse. Jure je umro, a Dragi Kvasinar zbog bolesti nije moga doći. 

Bilo je u publici i puno Rokovih ovovremenih prijatelja. Uglavnom ekipe sa jutarnjih druženja uz kafu. Među kojima je i Slavijo Skočić. Koji ga je svojim brodom vozija do Kornata. Kako bi usporedija one iz šezdeset i pete i ove današnje. One iz doba kad su bili samo raj na Zemlji. I ove koji su uz to i malo previše u “službi” turizma. Tako barem Roko misli. Sa čime se Slobodan ne slaže u potpunosti. Poznavajući ga, to je ponajprije polemike radi.  A onda i realno sagledavanje vrimena u kojemu živimo. Jer, osim što se ploviti mora, mora se i živiti. A to je u našem slučaju lakše od turizma nego od nečeg drugog.

U publici je bija i gospodin Alojzije Marić. Kojeg je Roko zamolija da prethodno ode do Šibenika po Zdenku Bilušić, nedavno umirovljenu voditeljicu Odjela za vizualnu umjetnost šibenske knjižnice. Predsjednicu Matice Hrvatske u Šibeniku. Matice koja je u većini slučajeva bila u ulozi izdavača Rokovih knjiga. Stoga je i Zdenka sinoć progovorila o “Kornatskoj bajci”. A u istoj ulozi, uz Roka su bili i novinarka Kristinka Šćavina, inače Andrijina kći, i Ante Tomaš, redoviti predstavljač njegovih knjiga i osoba koja mu pomogne u pripremi za tisak i samo tiskanje. Dobro je da ga

Roko ima uz sebe jer nam gospodin Tomaš u ovim prigodama redovito dokazuje kako je i rječit i izrazito duhovit čovik. 

U ulozi predstavljača trebao se pojaviti i gospodin Marko Menđušić. Kako je bija spriječen, Zdenka je pročitala dio njegove recenzije Rokove knjige.
Kad već spominjemo i neke osobe iz publike, spomenuti ću i Gorana Nedoklana. Kako je fotoaparat vodičke knjižnice otiša u “mirovinu”, Goran i Pere Grgurev iz Info VD-a  uskočili su u fotoreportersku ulogu. Koristim priliku da im na tome zahvalim.

One koje zanima kako je izgledala kornatska avantura šestorice zatonsko-vodičkih mladića pozivam da kod Roka nabave svoj primjerak knjige ili da je potraže na policama vodičke knjižnice.

O tome oće li Roku ovo biti zadnja knjiga ili će se već danas uvatiti pisanja nove, hm, hm, bolje je mučati. Pa ću to i napraviti.  

Živili!