Ljiljan i njegova Smilja  žive u Sovlji. Dovoljno dugo je tribunjska (sovljanska) nevista tamo pa je uspila upoznati sve Tribunjce i Sovljane. I male i velike. Sa nekima je posebno dobra. Primjerice s jednom koja se zove Mikica. A preziva Milin. Neobično je to ime za neku osobu iz Tribunja. A i prezime joj zvuči više jezerski nego tribunjski. Svejedno je ona prava Tribunjka. Da ne može biti “tribunjskija”. 

Po struci je Mikica medicinska sestra. Obožavana od strane svojih pacijenata. Jer je dobra. Jer je stručna. I jer ih “razoružava” svojim osmijehom. 

Puno su se novinari zadnje vrime raspisali o Mikici. Ponajviše ovi naši lokalni portali. Info Vodice, Šibenik In, Dalmacija danas,... I sigurno ste čitali o njoj. I njenim zdravstvenim problemima. Pa u ovom tekstu nećemo ponavljati ono što je već napisano. Ovim kratkim tekstom želimo zafaliti Smilji i Ljiljanu što su organizirali Mikičino gostovanje i u Vodicama. Mada je ta rič gostovanje malo pogrešna jer se Mikica i u našem mistu osjeća udomaćeno. Ima ona svoju ekipu i u VD-u. I to pravu ekipu.

Nakon što je o svojoj bolesti pričala u općinskom kulturnom centru u Tribunju, sinoć je to napravila i u vodičkoj knjižnici. S malom razlikom šta joj je u ovom slučaju malo asistirala Martina Tabula. Pokojim pitanjem. Bez mikrofona. Jer ga ne voli. Za razliku od Mikice koja nam je rekla da ga baš voli koristiti. I moramo vam reći da joj paše. 

Odlično se Mikica snalazi pred publikom. Kojoj je pričala o bolesti, doktorima, pokojnoj materi Zorici, sirovoj prehrani i Jeri. Svome Jeri. Njenoj najvećoj potpori.

Bilo je u toj priči i smija i suza. Jer takav je i život. Vrića koju su pismom najbolje opisali Popadić i Runjić. 

Nećemo više duljiti. Zafalit ćemo još jednom Jabukama na pomoći u organizaciji ovog susreta. A Mikici, predivnoj osobi Mikici, poželiti da svima nama oko sebe i nadalje dili  pozitivnu energiju. Nesebično. U svom stilu. 

Živila ona nama još dugo!