Za one šta naplaćuju i primaju uvik je to malo, a za druge šta plaćaju uvik skupo. Ipak, naletija mi je ovih dan jedan čovik doli ispod Hangara, pa san ga tako malo ferma i o svemu tomu pomljivo ispitiva. Mislija san Njemac pa da vidim u čemu je stvar i zašto nam ovo lito manje Njemac ima. Ali vidin, on samo njemačku registraciju nekog velikog i skupog auta ima.

Skuža san to odma kad mu kažen Guten Tag, i pitan kako mu se sviđa u Vodican, a on ka iz topa govori mi po naški da mu je lipo, lipo da ne more bolje bit. A onda ga pitam šta mu je to lipo u Vodican, a on vidim uzima vrimena da sa menom malo detaljnije proćakula, a posebno kad je čuja da pišen za Info-Vodice portal.

- U Vodicama sam bio prvi put prije petnaest godina, došao ljeti na bračno putovanje i tada su mi se svidjele, ali sad s odmakom od 15 godina vidim velike promjene. Puno toga je izgrađeno: veliki trgovački lanci, zatim mnoge prelijepe kuće i apartmanske vile, posebno dolje pokraj mora, što je gledajući građevinski, vrh vrhova. A onda i taj prekrasan novi hotel Olimpia Sky, koji u svakom slučaju zaslužuje epitet najboljega na Jadranu. I vidim više je ugostiteljskih objekti, započinje nam svoju priču ovaj vodiški gost, koji se predstavlja kao Gheorghe Matici, Hrvat iz Rumunjske i kaže kako ga hrvatski prijatelji zovu Jure Matić, a neki kažu i Jura. Naposljetku, prevedeno na hrvatski jezik, tako i njegovo ime glasi.

Pitam ga šta kaže na te priče da je njemačkih gostiju ovo lito manje na Jadranu, ali on se samo smije.

- Poznata mi je ta stvar, ali nema veze da je manje Nijemci, zato ima više drugih gosti. A gost je gost - neki možda i bolji potrošači nego Nijemci. Tržište jednostavno rotira i to iz različitih razloga. Neki jednostavno ne dolaze na isto misto dvaput, drugi hoće vidjeti nešto novo, treći love jeftinije mediteranske destinacije, ali ja mislim da je naše more najbolje i da se to može i mora dobro naplatiti. Pomalo me smeta kad netko tko dođe na more par dana i onda samo kuka i plače kako je sve skupo. Ali nije ama baš sve skupo, jer svako može potražiti i izabrati jeftinije cijene. A ako hoćeš vrhunski kvalitet, normalno da moraš platiti više. Suprugu, mene i dvoje djece apartman je koštao dolje u centru 98 eura na dan i to sada u špici sezone, što je za nas koji smo tu par dana prihvatljiva cijena. I još jedna stvar - koristili smo svaki dan drugi restoran i nije nam palo napamet da nešto kuhamo u apartmanu. Naposljetku, došli smo se na more odmoriti, a ne tu u apartmanu po cili dan kuhati", priča nam Jure, ajde da ga onako po naški domaći nazovem, kad je čovik već tako obilate ruke. Jer danas je sve više gostiju koji šparaju i gledaju u cent.

Po tom pitanju još mi kaže jednu stvar šta ga najviše smeta kad vidi ovdi u našen turizmu kako gosti traže kafić oli restoran, pa isprid ulaza listaju cjenike i ispituju konobare o svim cjenama, iako im unutra već sve piše.

– "E, to me živcira kad ispituju da li je kava 2 eura, 2.20 ili 2.50. Ili pivo košta 3.50 ili ne daj Bože 4 eura. E, kad je tako, onda najbolje tamo gore imaš samoposlugu, pa uzmi vreću pića na leđa i šlepaj dolje na plažu ispod hotela. Usluga i udobnost u svitu se svugdje i uvik naplaćaju. Tako je to! Ali onda i čujem neke koji kažu kako je jeftinije i bolje u Italiji, Španjolskoj, Grčkoj. Mislim se onako, a da je to tako bolje, onda Talijani ne bi dolazili kod nas, ili tko hoće, neka ide u Grčku na tu vrućinu. Žale se da im je vruće kod nas, a kako bi im tek bilo u Grčkoj tamo u nekom zatvorenom hotelskom kompleksu samo uz klimu gravitirat cili dan. A tko može platiti ovu našu nautiku, otići malo na otoke i dolje se rashladiti", ćakulaje mi Jure, koji je upozna brodsku liniju 505 od Vodic do Šibenika. I pokazuje mi slike kakvu je sinoć dobru ribu u nas doli na rivi izija. Mislin da je u nekom ribljem restoranu bija i pun stol doradi za obitelj i prijatelje naručija. Inače obožava morsku ribu: dorade, lignje, škampe.

Govori mi kako se i drugo lito vraća Vodican i sa sobom će doniti jetsky, jer vidija je kako su nam ovdi pokraj Vodic dobri otoci i kako se na pučini mora moreš dobro odmorit. A čini mi se da to Juri triba jer u Njemačkoj puno posla ima. Doša je gori prije četrnajest godina iz Rumunjske, dobro se snaša i otvorija svoju firmu. Danas radi razne poslove: stavlja pločice, pituraje zgrade, meće fasade, radi akustiku, popravlja aute i svašta nešto. Bitno je da šoldi dovoljno ima za dobro litovanje. I da nije za neko kukanje. Kaže mi moj jedan kumpanjo ki apartmane ima doli blizu plaže, da je on uvik željan takvih gosti bija, a ne oni ki na litovanje dolaze sa par vrići kumpiri, ili još sad kad vidi neke druge zapadnjake kako iz autokufera par kutij limenki piva izvlače. Pari da u nas nema goriku u ladicama i jeftine pive od 80 centi.

- "E, to to", kaže mi Jure, "ja sam obišao te trgovine i nema čega nema, čak bolje nego u Njemačkoj. I ima super akcija i drugih sniženja baš po mjeri i onih gostiju plićega džepa. Evo sad nakon Vodica idem dva tjedna u Rumunjsku doma i pričat ću svima kako je u Vodicama lipo. Inače, zanimljivo da sam tu sreo i dva-tri prijatelja iz moga mista Karaševa, pa eto još jednog dokaza kako je svit mali. Inače moram vam reći da u Rumuniji živi 14.000 Hrvata i već stoljećima smo tamo. Naši preci došli su u ovaj kraj bježeći pred Osmanlijama i ponili sa sobom jezik, viru i običaje koje smo sačuvali do današnjih dana i prenosimo ih na naše mlade. Prvi spomen Karaševa datira iz 1370. godine", za kraj nam kaže ovaj zadovoljan vodiški gost, kojem nismo mogli dozvoliti da nam ne kaže šta Vodicama nedostaje. Nasmija se pa kaže: "Bilo bi još bolje da na plaži ima više tuševa, jer to više koriste žene i nedostaje im ta mogućnost kad izađu iz mora da isperu sol iz kose. Ali mene osobno i to ne smeta", primjećuje naš sugovornik.

I na kraju kaže mi: "Kad si ovoliko vrimena sa mnom potrošija, reci šta bi popija. Oš pivu, kavu, kakav sok, reci šta." A na kraju da ga ne bi odbija, šta reć, već onako - ajde daj jedan kvarat crnega, pa nek je u zdravlje našem Juri iz Rumunjske, koga ta skupoća u vodiškom litu ne fermaje.

PAŠKO