I tu često nastane mala zabuna, pogotovo kod furešta: "Kako to – u ormaru?"

Ali Ormar nije komad namještaja, nego najvažniji kantun u Šepurini – mjesto zaklonjeno od vitra, osunčano taman koliko treba, i idealno za dnevnu ćakulu. Ondje se svakodnevno okuplja ekipa s bogatim stažem na otoku, i uz obavezni osmijeh komentiraju sve teme – od politike, pomidora, susida i vremena… ali jedno je sveto pitanje:
– Oće li Hajduk napokon bit prvak?

– Ako bude, idem pješice do Splita! – izleti jedan od prisutnih, uz opći smijeh.
– A kako ćeš kad ne možeš ni do porta bez stajanja?! – dobaci drugi.
– Uvik mogu stat u koji drugi kantun da se odmorin… ili sjest u Ormar pa čekat vapor! – uzvraća prvi. I tako ide dalje...

Šepurinski humor je, kao i more – slan, topao i neprocjenjiv.

U Ormaru se zna sve. Di je riba grizla, ko je bio u doktoru, koja barka je friško oličena, i što je najvažnije – koliko Hajduk ima bodova prednosti.

Inače, nemamo pravu fotografiju Ormara, jer kako nam kažu – "ne volimo se slikat". Zato smo pribjegli malo kreativnijem rješenju i prikazali scenu kao da je iz stripa. Realnije od bilo koje fotke, jer atmosfera i karakteri se jednostavno ne mogu namjestit – oni su tu svaki dan, u originalu.

A kad Hajduk jednom bude prvak… možda stvarno netko i krene pješke do Splita.

Ako ne zbog titule, onda bar da ima o čemu pričat sutra u Ormaru.