Skulpture iz mora: Šime Kursar pretvara stare elise u umjetnička djela

Prije šest godina zatekli smo ga u njegovoj maloj, ali živopisnoj radionici u Šepurini, gdje su iz drveta nastajala prava mala čuda. Tada je rekao da je "u službi ljubavi prema drvu", a sada, nakon više od desetljeća stvaranja, Šime Kursar tu je ljubav prenio i na sasvim drugačiji, gotovo neobičan materijal – stare brodske propele.

Kada smo ga ovih dana ponovno posjetili, zatekli smo ga duboko u radu. Toliko zadubljen da nas isprva nije ni čuo kad smo ga dozvali. "Ma potpuno zaboravim na sve kad počnem brusit," rekao je uz osmijeh, pokazujući nam novu seriju skulptura koje izrađuje iz odbačenih metalnih elisa.

Njegov najnoviji ciklus radova inspiriran je morskim motivima – ribe, riblji kosturi, sabljarke, pa čak i skulptura morskog konjića koja plijeni pažnju svojom kompleksnošću.

"Nisam zna' kako ga točno isklesat, pa sam zamolija kolege da mi nacrtaju kako su ga oni zamislili – pa sam po tome brusija," objašnjava Šime.

Umjetnost kao hobi, a ne posao
Važno je naglasiti kako Šime sve ovo radi isključivo iz ljubavi – ovo je za njega umjetnički hobi, prostor izražavanja i mira.

Njegovi radovi odišu osobnošću – svaki zarez, svaka krivina rezultat su pažljivog promišljanja, ali i pomoći prijatelja. Propele koje bi završile na otpadu, u njegovim rukama postaju nova bića, dio morskog svijeta zamrznutog u pokretu.

Fotografije u nastavku prikazuju tek dio toga što nastaje u njegovoj radionici – kip riblje kosti, sabljarke, i već spomenuti morski konjić s modrim okom – detalj koji djeluje kao da pripada bajci.

Jedan otok, jedan umjetnik, puno priča
Šime ne traži publiku, ali njegovi radovi itekako nalaze put do ljudi. Oni koji ih vide, često ostanu bez riječi.

"Neki samo prođu. A neki se zadrže i ne trebaju ništa reći – sve im piše na licu," kaže.

Njegov kutak u Šepurini više je od radionice – to je mjesto gdje umjetnost nastaje u tišini, među alatima, elisama i valovima što dopiru tek izdaleka.