Dobrovoljni darivatelji krvi imaju prednost kod specijalističkih pregleda, besplatno dopunsko osiguranje, besplatan parking i sl, ali motiv za darivanje tekućine koja život znači Robertu Pašari nije ništa od navedenog.
Već, želja da nekom pomogne.

-    Niti znam kome ta krv ide, niti me zanima. Jedino što mi je važno da nekom spasim život. Čudi me što ste me kontaktirali i Vi i predsjednica Kluba dobrovoljnih darivatelja krvi Vodice i što se diže tolika pompa oko mog 100. darivanja. To je samo brojka, meni nebitna – započeo je razgovor Robert Pašara, dobrovoljni darivatelj krvi.

Koji ju daruje od svoje 23. godine.

-    Dok sam bio na radnom mjestu vidio sam plakat na kojem je bila obavijest o darivanju krvi. Pomislio sam zašto ne otići ako mogu pomoći, zašto ne. Kolega, koji je već tada bio darivatelj, rekao mi je da nije ništa strašno i dao mi vjetar u leđa. Kada sam tek došao u Klub dobrovoljnih darivatelja krvi Vodice, čiji sam danas i sam dugogodišnji član, jako mi se svidio njihov odnos, susretljivost i organiziranost. Nastavljajući s darivanjem, u počecima sam krv drivao tri puta u godini, a potom četiri puta. Iznimno 2004. godine sam darovao krv jednom, zbog zdravstvenih problema. Darujem krv gdje god su organizirane akcije.  Jedno vrijeme bile su u zgradi gradske uprave, u privatnim kućama, pa sve do Gradske knjižnice Vodice gdje se najčešće organiziraju od završetka korona virusa – priča nam Pašara.

Nagrađen je plaketama Crvenog križa povodom 25. i 50. dobrovoljnog darivanja krvi, a od grada Vodica 2016. godine plaketom za humanost.

Od kada se preselio u Šibenik Pašara je nastavio s darivanjem. Ali, ne daruje krv u Šibeniku. 

Ostao je vjeran Vodicama i svake druge srijede u mjesecu zna se gdje ga se može pronaći.

-    U Gradskoj knjižnici Vodice – zaključio je.

Baš kao i danas, kada mu je povodom jubilarnog 100. dobrovoljnog darivanja krvi, ravnateljica Crvenog križa Marijana Biluš zajedno sa predsjednicom DDK Vodice Sanjom Radin Mačukat,  uručila tortu u znak zahvale za nesebičnu humanost.