Humanost četrdesetpetogodišnjem vatrogascu JVP-a Vodice i zapovjedniku DVD-a Vodice Marinku Mićinu nije strana. Ne samo što obavlja plemeniti posao, rado se odaziva humanitarnim akcijama, pomaže kad god može i gotovo tri desetljeća dobrovoljno daruje krv.

- Dok sam bio na odsluženju vojnog roka prvi put sam 1998. godine darovao krv. Od tada neprekidno darujem krv, premda sam od 2007. godine redovitiji u darivanju. Osim što na društvenim mrežama i putem poruka dobivam informacije o akcijama darivanja, kao i ostali darivatelji, nakon godina darivanja znam da je druga srijeda u mjesecu rezervirana samo za to. Ukoliko nisam spriječen darujem 4 dcl krvi, četiri puta godišnje – priča nam Marinko Mićin, dobrovoljni darivatelj krvi.

Maksimalno puta, koliko muškarac tijekom godine može darovati. 12. lipnja bit će 60. put nesebičnom darivatelju da ispruži ruku i daruje tekućinu koja život znači.

I svaki put kada to napravi ima za cilj nekom pomoći, učiniti svijet boljim, spasiti nečiji život.

Jedno od darivanja krvi spasilo je život Radenki Zafron, koja je zahvaljujući ljudima poput Marinka, danas živa. 

Rodne Vodice, Radenka je još u mladosti zamjenila Šibenikom u kojem je radila i bila vlasnica tri fotografske radnje. Majci dvoje djece život nije bio lagan. 

Dogodila se bolest, prekinula svakodnevicu i vratila ju natrag u Vodice.

Sedamdeset i dvije su joj godine, premda joj je zdravstveno stanje trenutno stabilno, godinama se bori s teškom bolešću. 

Jednom prilikom bila je primorana primati krv direktno od darivatelja. Tada nije znala tko je osoba koja joj daruje krv. Poslije nekog vremena saznala je da joj je život spasio baš jedan vodički darivatelj. Bila je to velika borba.
Život joj je visio o koncu.

Radenki je bolest promijenila život, ali ne i srce. O njezinoj zahvalnosti darivateljima ne treba posebno govoriti, ali im se ona željela osobno zahvaliti.

I ne samo onima koji su njoj darovali krv, već svim darovateljima koji postoje.

Jer svaka darovana kapljica nekom spasi život. 

Prije nepunih godinu dana, za vrijeme akcije dobrovoljnog darivanja krvi u prostorijama Gradske knjižnice Vodice, Julija kako je od milja zovu, odlučila se zahvaliti dobrovoljnim darivateljima. 

- Lani sam ušla u Gradsku knjižnicu Vodice i bila je puna sala ljudi. Osjećala sam da im se moram zahvaliti. To je toliko veliko i plemenito što ti ljudi rade, što nesebično daruju krv da nemam riječi. 2000. godine sam imala veliku operaciju. Šest puta sam primila krv od dobrovoljnih darivatelja i da njih nema ne bih bila živa. Jednostavno sam zahvalna darivateljima do neba i osjetljiva sam na njih – zaključila je Zafron.

Baš kako je Radenka osjetljiva na dobrovoljne darivatelje, tako je Marinko na one koji krv primaju.