Na početku emisije, Elvira je objasnila kako je počela pisati poeziju. 

Inspiracija je došla iz njenog dubokog doživljaja mladosti i obiteljskih veza, te iz snažne emocionalne povezanosti s prirodom i rodnim krajem. Prisjećajući se svojih početaka, istaknula je ulogu učiteljice Tatjane koja ju je potaknula na pisanje.

Govoreći o svojem stilu, Elvira preferira rime koje, kako kaže, više dočaravaju lokalni govor i običaje. Njena poezija često reflektira njezinu ljubav prema Vodicama, obitelji i dalmatinskom kraju, što se odražava kroz stihove koji su bogati lokalnim izrazima i sentimentom.

Tijekom emisije, Elvira je podijelila nekoliko svojih pjesama koje evociraju slike i osjećaje iz njezine mladosti, pri čemu svaki stih odiše nostalgijom i poštovanjem prema prošlosti. Posebno je dirljivo bilo njeno čitanje pjesme o Dalmaciji, u kojoj se miješaju ljubav, tuga, i radost života na mediteranskom jugu.

Zanimljiv dio razgovora bio je i onaj o očuvanju starih riječi i izraza. Elvira je apelirala na mlađe generacije da njeguju svoj jezik i tradiciju, naglašavajući kako jezik nije samo sredstvo komunikacije, već i ključni dio kulturnog identiteta.

Razgovor je također dotaknuo Elvirin angažman u lokalnoj zajednici gdje često sudjeluje na kulturnim događajima, čitajući svoje pjesme i promičući pjesništvo. Njen rad je prepoznat i cijenjen ne samo u Vodicama već i šire, što potvrđuje njena stalna prisutnost na različitim pjesničkim susretima.

Na kraju emisije, Elvira je pozvala sve ljubitelje poezije da se ne boje izražavati svoje emocije i misli kroz stihove, naglasivši kako poezija može biti snažan alat za očuvanje kulture i tradicije.