A to je večeras u vodičkom kinu napravilo devetnaest polaznika Škole sviranja gitare koja se zadnja tri miseca održavala u Gradskoj knjižnici Vodice. Četvrta je to generacija polaznika te škole. Besplatne škole. Koju volonterski vodi fanatik Šime Botica. Fanatik kad je glazba u pitanju. Profesionalni poštar. Zadnje dvi godine. Otkako se iz Zadra vratija u Vodice. Iz Zadra u kojemu je kruv zarađiva ka turistički vodič. A dodatne kune donosilo mu je bavljenje glazbom.

Dobrih pivača, a u Šiminom slučaju i sjajnih zabavljača, nikad dosta. Mene čudi da se u životu nije posvetija samo glazbi. Jer, sa njom je u tolikoj mjeri na 'ti' da mu nikakav drugi posal ne bi bija potriban. Ali, valjda je Šimi ovako draže. Radi s puno ljubavi nešto drugo, a za svoj gušt druguje sa glazbom. Neću ga više puno faliti. To san već radija pišući o prethodna tri koncerta koje je on organizira. A i u maniri najboljih voditelja ih i izmoderira. Opet ga falin.

Večerašnji koncert odgleda san sa balkona. Ima san odličan pregled i na izvođače na pozornici i na publiku u gledalištu. Da je pored mene bija još neko, bili bi ko ona dvojica iz Muppeta. Začinila bi nas jedna od izvedenih pisama jer se ticala baš te genijalne emisije. Neću van sad ni nabrajati izvođače. Priložiti ću uz tekst cili popis njihovih imena i naziva pisama. I neću ih pojedinačno faliti jer su meni svi bili super. Spomenuti ću samo mladu Leni Pulić koja je uz Šimu zaštitni znak ovih koncerata. Ona je zadnja pivala. I to pismu jednog njenog vršnjaka koji zadnje vrime puni dvorane di god se pojavi. Na kraju su polaznici Šimine škole izveli pismu Moja domovina. Po reakciji publike vidi se kako svima nama ta pisma još uvik tako puno znači. Valjda zbog toga što nas vraća u vrimena kad smo bili puno jedinstveniji i bolji...

Ono što me na ovim koncertima posebno čini sritnim je činjenica da je među izvođačima puno onih koji su iz drugih mista. S otoka Ugljana, iz Šibenika, Pirovca, Biograda,... A u publici je bilo i nekih koji su došli iz Benkovca.

Fala Šimi i njegovim 'četvrtkašima' (probe su im se održavale četvrtkom) na ovakvim događajima. Koji nas nasmiju i koji nas barem na uru vrimena učine sritnijima. Raduje me saznanje da će se nakon lita Šime javiti u knjižnicu i reći 'idemo sa novim tečajem'.

Ovo pišem na mobitelu. U kafiću. Taman je do mene doša Bore Fabov. Kaže mi da sutra počinje turnir u kartama. On će igrati sa Kacom. Igrat će se kod Vove. U konobi u kojoj su nakon prijašnjih koncerata održana druženja naših gitarista. Ne bez razloga. Jer, i Vova je bija jedan od njih. Jedan od devedesetak dosadašnjih polaznika Šimine gitarističke akademije.

Živili!