"Ako je nečija povijest obilježena križem onda je to povijest franjevačkog reda. - napisala je književnica Matković u svojoj recenziji za ovaj roman, te nastavila "Tako je Vesna a da toga možda i nije svjesna vještim perom otvorila tajnu Tijatskog, u ovom slučaju Tihatskog križa, uzimajući staro ime za otok, otok nad kojim lebdi zavjet šutnje, a šutnja je logično stanje pred misterijem križa, otok koji pod križem skriva grobnice i tekst na glagoljici, pismu, kako autorica kaže, koje se vraća."

Isto onako kako se ja vraćam Prviću sa kojeg gledam svaki put prema Tijatu, gotovo uzaludno pokušavajući doznati nešto više od onog što u arhivu leži na nekakvoj prašnjavoj polici. - kazala je autorica.

Vesna i njezino umijeće da svojim nevjerojatnim talentom povijesne činjenice vješto poveže u cjelinu stvaraju roman pun mistike u kojem vlada napeta, iščekujuća atmosfera. - napisala je urednica Jasna Šemiga Pintarić.

- Ovo je sve samo ne obična priča o otoku. Priča je to o otuđenosti, korijenima, tajnama koje čuče duboko u nama...priča o križu i nije isključivo o križu. Poruka je mnogo, a Vesna vješto sloj po sloj, otkriva unutrašnja previranja glavnog lika.  Vesna Štulić iza sebe ima bogat književni opus od zbirki poezije do romana, no ona je osim što je svestrana i talentirana i izuzetno emotivna umjetnica. Vesna istražuje. Proučava. Uči. I dok traje taj zavjet šutnje među otočanima,  Vesna se usudila napisati roman, kako kaže ne bojeći se mogućih "nenadinja", jer otok šuti, ljudi ne govore, a ipak događa se; zemlja tutnji i grobovi se pomiču. 

Poput rasutih zrnja krunice, svakim dolaskom na Prvić, u želji da saznam nešto više, čije kosti počivaju na vrhu Velike glave, ispod željeznog križa,  sakupljala sam i bilježila doslovno riječ po riječ, slušala ono što nije izgovoreno, a opet se moglo osluhnuti među morem i vjetrom i tako je nastao roman koji nije napisan da razotkrije sve tajne, već da se zabilježi osjećaj života u sjeni neizrečenog.