Osim o samoj knjizi, koja je prošli mjesec bila i odabir članica knjižnog kluba Ćakula, razgovaralo se i o Pavičićevoj dosadašnjoj karijeri, procesu pisanja, reakcijama publike na njegov rad, ali i o njegovim hobijima koje vrlo vješto kombinira sa svojim spisateljskim umijećem.

Pavičića je većina publike poznavala prvenstveno kao novinara, od čega i danas uglavnom živi, no njegov vrsni spisateljski rad svakim danom dopire do sve većeg broja čitatelja. Posebno je to vidljivo kroz njegove krimiće u kojima ne stvara samo zanimljivu napetost, nego i vrlo uvjerljivo prikazuje različite kutke i perspektive hrvatskog društva te perioda u kojima se radnja odvija. Svaki njegov krimić na neki je način slika jednog vremena, okolnosti i likova koje ćemo svi koji živimo u hrvatskom društvu vrlo lako prepoznati.

U njegovim se knjigama itekako osjeti novinarski zanat i teme kojima se u svojoj nekoliko desetljeća dugoj novinarskoj karijeri bavi.

Osim kao novinara i pisca, Pavičića smo upoznali i kao planinara. Otkrio nam je da mnogo ideja dobiva upravo u pokretu. Spomenuo je da je negdje pročitao kako je sjedenje zapravo truljenje te da najbolje ideje dolaze dok hodamo jer se tada glava razbistri. Tom nam je prilikom preporučio i knjigu ”Filozofija hodanja” autora Frédérica Grosa.

Osim kao čovjeka u pokretu, upoznali smo ga i kao pravog gurmana, što se može naslutiti i iz brojnih opisa hrane i mirisa jela koji se pojavljuju u njegovim knjigama. Općenito, dotaknuli smo se mnogih tema, nakon čega smo se svi pomalo osjetili obogaćeni novim perspektivama, a možda smo čak i postali malo “pametniji”.

U svakom slučaju, razgovor s Pavičićem o njegovu spisateljskom radu, ali i o društvu i životu općenito, svakako motivira da posegnemo za još kojom njegovom knjigom – a na sreću izbor je velik jer ih je do sada napisao više od dvadeset. Na kraju večeri ostao je dojam da dobra književnost ne samo da zabavlja, nego nas i potiče da malo pažljivije promatramo svijet oko sebe.

Novinarka: Suzana Suman