U vodičkoj knjižnici predstavljena knjiga o zbjegu u El Shattu

Kad se upustio u proučavanje svih dostupnih dokumenata o zbjegu u El Shattu, profesor povijesti (i geografije) Branko Radonić vjerojatno nije mislio da će do objavljivanja njegove knjige „El Shatt – Dalmatinci u pustinji“ proći pet godina.

Ali, to vam je tako.  Pogotovo kad se time bavite u svoje „slobodno“ vrijeme. Knjigu od gotovo 800 stranica ne može se napisati „preko noći“.

Bilo je potrebno na stotine odlazaka u arhive. I na tisuće sati pregledavanja. A, to mogu samo istinski entuzijasti. I osobe koje su posebno motivirane. Branka su na pisanje knjige o El Shattu ponajprije ponukale bakine priče. Kojih se sjeća iz svog djetinjstva. Bakinih priča o njenom boravku u tom egipatskom kampu za izbjeglice. 

I proteklih desetljeća pisalo se o zbjegu Dalmatinaca za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali nikad sveobuhvatno kao u knjizi profesora Radonića. To ističe i urednik knjige Tihomir Ponoš. Knjige koju Branko predstavlja po dalmatinskim mjestima.

Obilazeći prvo ona iz kojih je puno ljudi bilo u zbjegu. Poput Vodica. I cijelog vodičkog kraja. 

Jučer je Branko knjigu predstavljao u Gradskoj knjižnici Vodice. Uz pomoć svoje životne partnerice Željke Opačak. Elokventne direktorice Turističke zajednice Grada Vrgorca. A, prethodno i dugogodišnje radijske novinarke. Što joj zasigurno ne odmaže i u ovakvim prigodama. Naprotiv. Kroz zanimljiv razgovor koji su vodili njih dvoje, prisutni u publici saznali su puno o razlozima za odlazak ljudi iz Dalmacije u zbjeg, putovanju do Italije i Egipta, organizaciji života u kampu,…

Pri kraju razgovora pričalo se i o Vodičanima u El Shattu. Kojih je bilo nešto malo više od tri stotine. Uglavnom žena i djece. Među njima je bila i gospođa Nila Bareša. Rođena Roca. Koja se u El Shattu i rodila. Pa su joj nadjenuli ime po rijeci Nil.

Do prije dvije godine bila je živa još jedna vodička Nila. Iz obitelji Juričev. Imale su istu životnu priču. 

Dosjetljivi Šime Strikoman iskoristio je dolazak profesora Radonića u Vodice za snimanje još jedne Milenijske fotografije. Posvetio ju je gospođi Nili Bareša. Na snimanju fotografije, koje je prethodilo predstavljanju knjige, bili su i Željka i Branko. To ih se jako dojmilo. A i ostali njihovi dojmovi o Vodicama su dobri. I pozitivni. 

Pozitivni su i dojmovi posjetitelja njihova predavanja. Među kojima je bilo i starijih i mlađih. Kako Željka i Branko dolaze iz Vrgorca, jedan posebni dio knjige posvećen je ljudima iz njihova kraja. Branko je snimao razgovore s dvadeset starijih Vrgorčana. Uglavnom žena. Zanimljivo je da nijedna od tih dvadeset osoba nije dočekala objavljivanje knjige. Jedna od njih mu je u razgovoru rekla. „Ja ti ovo ionako ne pričam zbog sebe, pričam ti da bi moju priču mogli čuti mladi.“ 

I po sinoćnjem iskustvu, čini se da priča o El Shattu zanima i mlade ljude. Posebice one čiji su preci u nesretnim okolnostima Drugog svjetskog rata morali izbjeći iz Dalmacije. A, tih nije malo. 

Tekst i foto: Ivica Bilan