U znaku Ivane Brlić-Mažuranić: Trećaši uživali u priči o Regoču

Stoljeće i pol je prošlo otkako se rodila naša najpoznatija Ivana. Ivana Brlić-Mažuranić.  A toj Ivani sjajno je išlo smišljanje i pripovijedanje priča. Pa ih je ona sve lijepo stavila na papir. Među ostalima, napisala je i priču o Regoču.

Vole je slušati i stari i mladi. Pa i djeca. Primjerice, vodički trećaši. Potegnuli oni danas iz Škrivanele do stare škole. Došlo njih šezdeset i šestero kako bi u knjižnici poslušali priču o prijateljstvu lijepe vile Kosjenke i dobrog diva Regoča. Priču im je prepričala Martina.

Prvo im je pričala, a onda ih je malo propitkivala. Da provjeri jesu li bili pažljivi slušači. Ispalo je da jesu. A, malo pažljiviji od ostalih bio je Ive Sladoljev. On je znao i odgovor na pitanje “što je gumno?”. A, zna Ive i gdje se nalazilo vodičko gumno. Ili guvno, kako bi rekli stariji Vodičani. Pa je za nagradu dobio lijepu platnenu vrećicu i jednu knjigu. 

Prije dolaska trećaša u knjižnicu, gledalo se u nebo (malo i u mobitele). Bilo je upitno hoće li ih kiša omesti u dolasku. Nebo se smilovalo pa su djeca mogla krenuti pješice put knjižnice. Tako je jedna njihova mala životna priča lijepo završila. Baš kao da je u nju Ivana Brlić, rođena Mažuranić, barem malo umiješala svoje prste.