„SPOJ IZ SNOVA“ (MATERIALISTS) – red. Celine Song

Lucy (Dakota Johnson) radi kao matchmaker-ica, tj. ženidbena posrednica za jednu elitnu njujoršku tvrtku, a (naravno) i sama ima problema u ljubavi. Njen samački život poljuljan je kad u istoj noći upozna markantnog milijunaša Harryja (Pedro Pascal) i susretne se sa svojim bivšim, Johnom (Chris Evans). U ovom ljubavnom trokutu Lucy mora birati između financijske stabilnosti sa naizgled savršenim muškarcem te klimave budućnosti sa nesavršenom starom ljubavi.

Više od godinu dana po društvenim mrežama protezali su se isječci, traileri te fotografije sa snimanja drugog po redu uratka redateljice Celine Song (Past Lives). Plasiran kao romantična komedija sa vrlo jakom glumačkom postavom, „Spoj iz snova“ činio se upravo ono što holivudskoj mašineriji trenutačno bolno nedostaje – tematski jednostavna radnja uz dozu lagane romantike i dobro tempiranog humora. Nevjerojatna je pompa koja se stvorila u iščekivanju ovog filma, a Johnson/Evans/Pascal trio glavnih glumaca vrhunski je odradio svoju ulogu izvan seta, međusobno otvoreno flertajući tokom nebrojenih intervjua koji su prethodili premijeri, a time dali na popularnosti i samom filmu.

Sve navedeno je pripremilo podlogu za premijeru filma kojem su mnogi već predviđali nadimak romantičnog klasika. Opravdavajući taj pridjev, „Spoj iz snova“ otvara sa scenom zaljubljenog para neandertalaca, aludirajući na bezvremensku prirodu ljubavi, a onda nas prebaci na ulice sunčanog New Yorka kojima šeta naša protagonistkinja, simbolizirajući modernu ljubavnu situaciju.

Lucy, koja je jednom živjela sa dečkom Johnom i njegovih dvoje cimera u skučenom stanu, spajajući kraj s krajem dok se on pokušavao ostvariti kao kazališni glumac, sada je uspješna matchmaker-ica, odgovorna za čak devet sklopljenih brakova. No, što više vremena gledatelji provode s njom, postaje jasnije kako je ovaj film daleko od one romantične komedije koja nam je „obećana“.

Lucyn radni dan sastoji se od intervjua s klijentima gdje dobiva više informacija o tome tko traži kakvog partnera. No, čini se da svi imaju uvježbani govor: žene traže visokog i bogatog muškarca, dok muškarci traže lijepe i mlade djevojke. Upravo je ova površnost bolno iskrena okosnica čitavog filma, kojoj lijek nije mogla/željela naći ni sama redateljica. Doslovno prevodeći naslov filma, u „Materijalistima“ veza/brak postaje puka transakcija između dvoje ljudi koji su uvjereni da ulaze u uzajamno korisni odnos, a time zapravo gube bilo kakvu emocionalnu povezanost.

Ne samo da su potencijalni partneri svedeni na brojeve na vagi i aplikaciji za mobilno bankarstvo, već su lišeni punog imena i prezimena, primarne osobne identifikacije. Tako su, na primjer, Lucyni klijenti (doduše u duhu čuvanja osobnih podataka) ogoljeni do imena i inicijala za prezime (Sophie L., Mark P.), godina te zanimanja, a ništa više ne znamo ni o troje glavnih likova.

Površnost Song nije rezervirala samo za osnovnu pozadinu likova, već i za njihove osjećajne sposobnosti. Nikad nije bilo lakše mrziti nekog glavnog lika kao što je to bio slučaj sa Lucy, emocionalno odsječenom ženom u 30-ima koja otvoreno priznaje da zavlači bivšeg dečka koji je još uvijek voli, dok u isto vrijeme započinje ljubavnu vezu s drugim muškarcem kojeg tijekom ljubavnog zanosa ne može ni pogledati u oči jer joj veću pažnju pridaje njegov multimilijunski stan.

U nekom trenutku filma, pažnju se pokušalo dati i zločinu koji doživljava svaka šesta žena u Americi, stavljajući u fokus jednu Lucynu klijenticu koju na spoju siluje potencijalni partner s kojim ju je tvrtka spojila. S druge strane, u istom takvom svijetu u kojem se žena nikad ne može do kraja opustiti ulazeći u odnos s muškarcem, Song licemjerno traži od nas da žalimo predivnog, dragog i ultrabogatog Harryja čija je najveća boljka to što je odabrao ići na operaciju produljenja nogu kako bi postao viši, a time i pristupačniji njujorškim ženama.

Ono što je redateljici u prvijencu „Prošli životi“ pošlo za rukom – dubinska karakterizacija nepretencioznih i zrelih likova – kao da je potpuno isparilo iz scenarija njenog novog filma, a time gledatelje (kao i potencijalne partnere na „spoju iz snova“) natjeralo da daju dva sata svog vremena nečemu za što se na kraju nisu mogli emocionalno vezati. Šteta. Ali kako bi Amerikanci rekli, ima još riba u moru!

OCJENA: 5/10