Zadnji val bijele flote: što danas znamo o brodovima Porozina, Punat i Postira?
U prošlom dijelu opisao sam možda i najtužniji događaj iz Domovinskog rata koji je pogodio „Bijelu flotu“, a to je agresorsko divljanje nad Perastom koji je postao simbol stradanja brodova Jadrolinije u Domovinskom ratu.
M/B Perast je bio iz zadnje serije putničko teretnih brodova izgrađenih za potrebe male obalne plovidbe. Uz njega, u Malom Lošinju izgrađena je M/B Porozina, dok su istovremeno u Puli izgrađeni M/B Postira i M/B Punat. Iako zadnji izgrađeni, ne znam iz kojeg razloga, prvi su počeli napuštati Bijelu flotu.
M/B Porozina
Nažalost, o Porozini nema puno zapisa. Odmah po primopredaji, Porozina je iz Malog Lošinja prvo uplovila u matičnu luku Rijeka, da bi nakon toga dobila prvi raspored. Raspoređena je u Dubrovnik gdje je plovila prema Kalamoti, Elafitima i Mljetu, a zamijenila je brod Takovo.Prema svojim karakteristikama i sposobnostima, brod je bio idealan za vrlo zahtjevno dubrovačko okružje s obzirom da se jednim dijelom „pruge“ plovi otvorenim morem. Uz manje zamjene, Porozina je u Dubrovniku plovila do početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada ju je zamijenio legendarni Perast. Nakon toga Porozina je raspoređena u Split gdje će ploviti do kraja svojeg plovidbenog vijeka.U Splitu je uglavnom plovila prema otocima Hvar, Korčula i Lastovo.
Ostala je zapamćena po liniji broj 603 koja je povezivala Split sa Bračem i Hvarom, odnosno Split – Sutivan – Bobovišće – Milna – Bol – Jelska –Vrboska. Presudilo joj je ukidanje brodskih linija koje su prenamijenjene u trajektne. Svoju zadnju liniju na liniji 603 odradila je 1986.godine, opraštanjem uz prodoran zvuk brodske sirene u svakoj luci toga dana.
U Splitu se zadržala još dvije godine, a zadnje plovidbe odradila je prema otocima Drvenik Veli i Mali te je nakon toga otplovila u Punat na mrtvi vez, odnosno raspremu. Tijekom 1988., Porozina je dočekala svoj kraj. Otegljena je iz Punta do rezališta Sv.Kajo kod Splita gdje je izrezana. Nikada nije bilo jasno je li bilo potrebno u rezalište poslati relativno mlad brod od samo 25 godina starosti. Pišem „samo“ jer je to najmlađi brod ikad izrezan u floti. Radnici, koji su radili na rezanju pričali su kako je izrezan „zdravi“ i dobar brod. Ali to je za neke druge rasprave.
M/B Punat
Njegova priča započela je predstavljanjem u mjestu čije ime nosi, Punat na otoku Krku, gdje je brod prvi put uplovio kako bi bio svečano predstavljen na Puntarskoj noći. Brod je prvotno bio raspoređen na linijama iz Rijeke, da bi kasnije bio raspoređen u Zadar gdje je plovio najveći dio svog plovidbenog vijeka. Plovio je uglavnom prema udaljenim otocima zadarskog okružja, Olibu, Silbi i Premudi. Kao i M/B Porozina, trajekti su zamijenili brodske linije te je Punat prodan privatniku tijekom 1991. Nije dugo plovio, već se ubrzo našao i gotovo deset godina propadao u šibenskom brodogradilištu.
Nakon toga, prodan je u Rijeku gdje ga je novi vlasnik prenamijenio u plutajući ugostiteljski objekt pod imenom RI-23 Arca Fiumana. Služio je tako od 2004. do 2015., kada je stigla vijest da će brod opet zaploviti kao mini cruiser. Tegljen je u Lamjani na otoku Ugljanu gdje je napravljena rekonstrukcija i prenamjena te brod i danas plovi pod imenom Arca.
M/B Postira
Što reći o Postiri? Kao „posljednji Mohikanac“ iz serije ostala je u floti Jadrolinije sve do danas. Njezina priča započela je upravo u Šibeniku. Naravno, nakon predstavljanja broda u mjestu Postira gdje mu je priređena i velika fešta. Prvu liniju na kojoj je zaplovila bila je iz Šibenika prema otocima Kaprije i Žirje, dva puta dnevno. Jedina je iz serije koja je najčešće mijenjala okružja, od šibenskog, preko zadarskog, splitskog, da bi na kraju zaplovila u Dubrovniku umjesto stradalog Perasta.
Postira je i sama teško stradala u Domovinskom ratu tijekom jednog od brojnih raketiranja Dubrovnika. S težim oštećenjima trupa, uspjela je, nakon deblokade, otploviti u Cres gdje su joj u tromjesečnom remontu sanirana oštećenja. Nakon toga se vratila u liniju na kojoj je plovi sljedećih 34 godine i ne pamti se da li je ikad linija bila u prekidu, jer je brod svojim sposobnostima, mogao ploviti u težim uvjetima na moru. Jedina zamjena u novijoj povijesti na koju je Postira raspoređena bila je linija 505 iz Šibenika za Vodice kada je zamijenila dobro poznati brod Tijat u srpnju 2023. Svoju zadnju liniju odradila je 28. ožujka 2025 s polaskom iz Dubrovnika, da bi slijedeći dan otplovila, opet, u Šibenik.
Vezana na mulu Krke, kao i 1963., kada je započela plovidbu, dočekala je i (nadam se da nije tako) ultimu partencu jer je 8. svibnja 2025., otplovila u Lamjanu gdje će čekati svoju sudbinu. Jedno je jasno, a mislim da nisam sam u tom mišljenju, Postira nije zaslužila sudbinu rezališta ili prenamjene. Za Postiru sam siguran da će i dalje ploviti, a u kojem obliku ovisi o onome tko će ju preuzeti. Trebalo bi ju svakako pokušati sačuvati. Najidealnije bi bilo da ostane u floti, da se rekonstruira i nastavi ploviti na liniji gdje je do sad i plovila. Postiru ne možemo gledati kao sredstvo za plovidbu od točke A do točke B.
S ovakvom pričom, brod ne bi trebao biti uopće predmet rasprave već bi se trebao odmah urediti kako bi i dalje promicao vrijednosti Domovinskog rata.
Ne smijemo zaboraviti koliko je prije Postire otočanima značio Perast. Perast je nažalost izgubljen, ali Postira je još tu i može se urediti poput Perasta (u salonu postaviti fotografije i priču o Perastu) i dalje ploviti još 50 godina jer ovo je jedinstvena prilika da Postira (a s njom i Perast) plove zauvijek.
Jedan dio nisam spomenuo! Pera propelera koja pokreću Postiru su upravo ona koja su nekada pokretala legendarni Perast.
Mladen Delić je 1983. započeo rečenicu sa : „Nema više vremena za bilo šta, četrdeset pet, trideset osam“, a završio sa "Ljudi jeli to moguće!"
Stoga se nadam da će i Postira završiti s ovim drugim.
Robert Udiljak

