Ivan već deset godina živi u Sonkoviću, dok se s obitelji bavi turizmom i vodi obiteljske apartmane u Vodicama. Posljednjih nekoliko godina slobodno vrijeme sve više posvećuje sasvim drukčijoj ljubavi – obradi drva, a posebno masline.

– Zaljubio sam se u drvo masline. To mi je hobi koji bih volio jednog dana pretvoriti u posao – govori Ivan.

Materijala mu zasad ne nedostaje. Drvo masline poklanjaju mu rodbina, prijatelji i poznanici, na čemu im je posebno zahvalan. Upravo zahvaljujući njima dolazi do komada kojima potom daje novi oblik i namjenu.

– Jako sam im zahvalan, posebno rodbini koja mi stvarno daje sve što ima od maslinova drva. Svaki komad masline je unikat za sebe, a kad vidim neko drvo, već mi se u glavi stvara ideja što bi od njega moglo nastati – kaže.

Do sada je izrađivao zdjele, daske za rezanje i različite figure, a ideja mu, kaže, ne nedostaje. Nekad mu tijekom samo jednog dana na pamet padnu dvije ili tri.

– Pun sam ideja, ali od ideje do realizacije treba puno vremena. Nešto napravim, a onda ga dalje usavršavam. Shvatio sam da kod maslinova drva ne treba puno dodavati, nego oduzimati – objašnjava Ivan.

Iza naizgled jednostavne drvene zdjele krije se poprilično posla. Najprije treba izdubiti drvo, nakon čega slijedi dugotrajno brušenje – od najgrubljeg brusnog papira pa sve do završne, potpuno glatke površine. Za jednu zdjelu Ivanu trebaju otprilike dva do tri dana rada.

Sam sebe i dalje smatra amaterom i početnikom. Obradu drva uči kroz vlastiti rad, pokušaje i pogreške, a svaki novi komad masline za njega je prilika da napravi nešto bolje od prethodnog.

Većinu onoga što izradi pokloni. Kaže kako je riječ o sporom poslu u koji odlaze sati rada, truda i ljubavi, zbog čega ručno izrađeni predmeti ne mogu cijenom konkurirati serijskoj proizvodnji. Zbog toga za ovakve radove, kaže, više interesa pokazuju ugostitelji i restorani nego privatni kupci. Nekoliko njegovih radova već je tako pronašlo put dalje, a jedan restoran u Zadru uzeo je više komada za prezentaciju hrane gostima.

No zarada mu zasad nije razlog zbog kojeg se bavi ovim hobijem.

– Ovdje nema neke zarade. Strojevi za obradu i rezanje su skupi, proizvodnja je spora, a ja sam još početnik. Jednostavno moraš voljeti drvo da bi se ovime bavio – kaže.

Upravo bi zbog daljnjeg učenja volio upoznati nekoga tko ima više iskustva u obradi maslinova drva.

– Trebao bi mi mentor, netko od koga bih mogao još učiti. S druge strane, ako netko želi naučiti raditi teće od masline, rado ću mu pokazati ono što sam ja dosad naučio – poručuje Ivan.

Pritom naglašava da rad s drvom i strojevima zahtijeva ozbiljan pristup. Zaštitna oprema je obavezna, a tijekom rada potrebno je biti potpuno usredotočen jer nepažnja može biti opasna.

Iako sebe još uvijek naziva početnikom i amaterom, ideja mu očito ne nedostaje. Dovoljno je da pred njega dođe novi komad masline.

Dok će netko drugi u njemu vidjeti tek komad drveta, Ivan već zamišlja zdjelu, teću, dasku, figuru ili neki sasvim novi predmet. Upravo su godovi, nepravilnosti i različiti oblici razlog zbog kojeg se, kako sam kaže, zaljubio u drvo masline.