Danas je predsjednik Muškog pjevačkog društva Sveti Mihovil, član vodičke Lire, dugogodišnji član Zatonske glazbe te aktivni sudionik dramskih sekcija u Vodicama i Šibeniku. Uz sve to, član je i drugih udruga u kojima svojim radom doprinosi očuvanju kulturne baštine.

– Zimi gotovo svaki dan imam probe. Nekad jednu, nekad dvije. Jedna završi, pa odmah idem na drugu – kaže Miljenko, kojemu je takav ritam postao svakodnevica.

Glumom se počeo baviti još kao mladić u Zatonu, a jednu od prvih ozbiljnijih uloga ostvario je u predstavi "Sumnjivo lice", gdje je u kratkom roku morao preuzeti glavnu ulogu. Kaže kako je tada bez problema naučio ne samo svoj tekst, nego gotovo cijelu predstavu.

Nakon višegodišnje stanke ponovno se vraća kazalištu zahvaljujući vodičkim prijateljima, a posljednjih godina publika ga može gledati u predstavama poput "Nihilist iz Vele Mlake", "Julije Cezar", "Tri sestre Zanetti", "Šibenska štorija" te vrlo uspješnoj predstavi "Za dolare i magarca", koja je do sada izvedena više od dvadeset puta.

Osim glume, glazba je njegova velika životna ljubav. Još sedamdesetih godina uključio se u kulturno-umjetničko društvo u Zatonu, gdje je pjevao u zboru, svirao mandolinu i sudjelovao u folkloru. Kasnije je bio među prvim članovima Zatonske glazbe, a danas iza sebe ima više od četiri desetljeća glazbenog djelovanja.

Prisjeća se kako su na prvim nastupima znali tek nekoliko marševa koje su ponavljali obilazeći selo, dok su ih mještani dočekivali s kroštulama, kolačima i pićem.

– Nije bilo puno skladbi, ali bilo je puno srca i zajedništva – prisjeća se kroz osmijeh.

Na probama nikada ne nedostaje dobre atmosfere. Kaže kako se uz ozbiljan rad uvijek pronađe vremena za šalu, ali i za pokoju slasticu koju sam pripremi.

– Najčešće napravim mramorni kolač ili palačinke pa počastim ekipu – govori Miljenko, koji je među kolegama poznat i po toj svojoj strani.

Na pitanje što mu je draže – gluma ili pjevanje – teško daje konačan odgovor.

– U glumi moraš puno učiti tekst, dok je u pjevanju lakše kad poznaješ note. Ali volim i jedno i drugo. Sve to ispunjava čovjeka – kaže.

Za sebe ne voli isticati uspjehe, već naglašava kako je najvažnije zajedništvo i očuvanje amaterske kulture. Upravo zato na kraju razgovora upućuje poziv mlađim generacijama da se uključe u zborove i kulturne udruge.

– Volio bih da nam se priključi što više mladih ljudi. Ne mora sve biti zbog zarade. Amaterska kultura živi zahvaljujući ljudima koji to rade iz ljubavi i bilo bi lijepo da se ta tradicija nastavi – poručio je Miljenko Antulov.