U razgovoru za naš portal prisjetila se svojih početaka na rodnom Hvaru, gdje je još kao djevojčica željela upisati umjetničku školu. Život ju je ipak odveo drugim putem, no ljubav prema umjetnosti nikada nije nestala.

Nakon dolaska u Šibenik zaposlila se u vrtiću, gdje je svoju kreativnost pretvorila u svakodnevni rad s djecom. Izrađivala je lutke, osmišljavala scenarije i vodila lutkarske predstave, a upravo ju je rad s najmlađima potaknuo da dodatno usavrši svoje znanje i diplomira na području lutkarstva.

– Sve volim. Ako ne slikam, pišem. Ako ne pišem, glumim. Umjetnost je jednostavno dio mog života – kaže Katarina.

Posebno se rado prisjeća nastupa na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku, gdje su djeca sama stvarala priče, izrađivala lutke i zajedno sudjelovala u predstavi. Upravo joj je rad s djecom ostao jedno od najljepših životnih iskustava.

Uz slikanje i glumu, poezija zauzima posebno mjesto u njezinu životu. Inspiraciju, kaže, nije moguće prizvati na silu.

– Pjesma ne nastaje zato što odlučim da ću je napisati. Mora doći trenutak koji me potakne. Nekad mi cijela pjesma dođe u snu, a ujutro je zaboravim – iskreno priznaje.

Velik dio njezina pjesničkog stvaralaštva vezan je uz djetinjstvo, rodni Hvar i more, a tijekom razgovora pročitala je i nekoliko svojih stihova napisanih na hvarskom čakavskom govoru, koji vjerno čuvaju duh zavičaja.

Publika je posljednjih mjeseci može gledati i na kazališnim daskama. Glumi u predstavama Udruge šibenske promenade, među kojima se ističe "Za dolare i magarca", a posebno joj je draga uloga koju izvodi na izvornom hvarskom govoru.

– Ta mi je uloga posebno draga jer govori mojim materinskim govorom. To mi je bilo pravo zadovoljstvo raditi – kaže Simsig.

Predstave su, ističe, odlično prihvaćene pa ih očekuju nova gostovanja, među ostalim i u Bilicama, dok će se u Tribunj ponovno vratiti nakon prijašnjih tehničkih poteškoća tijekom izvedbe.

Iako je već dvadeset godina u mirovini, Katarina Simsig ni danas ne prestaje stvarati. Kaže kako sada napokon ima više vremena za sebe, ali i za umjetnost koja ju prati cijeli život.

Na kraju razgovora uputila je pozdrave stanovnicima Vodica, Tribunja i cijele Šibensko-kninske županije, prisjetivši se i godine koju je kao odgojiteljica provela upravo u vodičkom vrtiću.