Lipanj 26, 2022 2302

Podsjećanje na Biciklijadu, blato i neke drage ljude

Josh Suša Josh Suša
Ocjeni sadržaj
(16 glasova)

Sutra je otvorenje šetnice između Vodic i Tribunja. Vodiškog dila te šetnice. Još je nisan vidija uživo. Prateći na internetu reakcije ljudi, zaključujem da su oduševljeni. Mnogi. U komentarima se nižu pohvale i podsjećanje na donedavni izgled. Koji, kako stoji u tim komentarima, nije bija primjeren mistu kakve su Vodice. A, i Tribunj, naravno. Pa se spominje i blato koje bi se stvorilo nakon kiša. Nisam bija na licu mista pa neću komentirati novu šetnicu. Zakratko ću se samo malo „uvatiti“ tog blata. I nekih dragih ljudi po kojima ću ga zauvik pamtiti.

Televizija Vodice nije samo bilježila događaje. Ona ih je, ponajprije zahvaljujući Šimi, i osmišljavala i organizirala. Pa je tako u petom misecu (otprilike) devedeset i prve organizirala i biciklističku utrku. Pretvorila se ona u pravu malu feštu. I bend je zasvira. Hazard. U kojem je bubnja Vlado Kindl. Jedan od tridesetero volontera Televizije Vodice. U utrci je sudjelovalo puno mladih Vodičana. Vozilo se plažom. Pa i tim dilom od Vile Marijane (Prvinske rive) prema Tribunju. I tog dana je tamo bilo i vode i blata. Pa se većina biciklista vratila šporkani patik, majic i gać. Neki su i doslovno završili u tom blatu. Pa čak i oni koji su bili najbrži. I niko nije bija jut zbog toga. Dapače. To je Biciklijadi, kako smo je službeno nazvali, dalo neku dodatnu draž.


Ante Šprljan

Pamtim taj dio od Prvinske rive prema Tribunju po bunkerima, jednom boru kojeg je posadija otac Samija Vučka kad se on rodija i po prašini i blatu koji su se izmjenjivali ovisno o suncu i kiši. I kako sam već prije napisa, blato će me zauvik podsjećati na neke drage ljude iz te biciklističke priče. Po malom Anti Šprljanu, koji je, ako se dobro sićam, bija najbrži, Hermeligildu Vučku i Josi Suši. Po Josi ponajviše jer smo njega i snimili kad je pa s biciklom u lokvu. Doduše, on je taj pad malo i inscenira. Jer, uvik je bija spreman za šalu. Joso je bija vječno nasmijan. Pravi pozitivac. On i Hermeligildo su bili najboji prijatelji. I Damir Petrov-Kju je bija u njihovoj ekipi. A i Hermina.


Hermeligildo Vučak-Đino

Ante, Hermeligildo-Đino i Joso –Šujo digli su sidro i s nama su onostrano. S one strane di je boje. Jedne lipanjske noći devedeset i druge diga sam se u dvi ure iza ponoći kako bi preuzeja svoju smjenu. U Dragišićima. Bija sam u kući koju smo zvali Vrčina. Sa „tvrdim“ č. U tom trenu začuja sam rafal iz susjedne kuće. Hitna je stigla brzo, ali nije bilo pomoći. Nesritni rafal odveja je našeg Josu u Raj.


Joso Suša

Vrime zbilja leti. Prošlo je odonda cili trideset godin. Još uvik, kad god ga se sitim, prva slika Jose koju iman pred sobom je baš ta s Biciklijade. Nasmijan i cili izmačan. Blatnjav. I sad ga čujem kako u kameru kaže „Legendo!“. A, Joso je bija i osta baš to – LEGENDA. On je doslovce uživa u životu. A bija je sritan i zbog činjenice da je živija u Vodicama kad je „Selo“ disalo u mušketirskom stilu. Jedan za sve, svi za jednoga. Dodat ću i: SVI ZA SVE.

Živilo naše Selo!

 

Vaša reakcija na članak
djelomob1.jpg