Rujan 11, 2021 1958

Na Poljani svečano obilježena 60. obljetnica RK Vodice – Proslavu uveličali brojni proslavljeni rukometaši i prijatelji kluba

Ocjeni sadržaj
(16 glasova)

Stariji Vodičani današnji Trg kneza Branimira zovu Obala. I naziv Poljana ima „prolaznu“ ocjenu. E, na njoj se nekad gotovo sve održavalo. Na starim fotografijama i razglednicama vidljivo je koliko velik je bija cili taj prostor. 

Park je bija ponešto drugačiji, okolo nije bilo asfalta i bilo je baš lipo i pogodno za okupljanja i druženja. Posebice ona nedjeljna, nakon mise. Vodiški težaci, a to su bili svi, čekali su nediju da malo otpočinu. To se ponajviše odnosilo na period od kraja devetnaestog stoljeća pa do početka Drugog rata. 

I u godinama nakon toga Obala je bila misto okupljanja. Kako je bila prostorno velika bilo je na njoj mista i za odigravanje utakmica. 

Pa je tako u svibnju 1956. godine isprid kuće obitelji Mateša, točnije isprid Bumbinoga mlina, odigrana i prva rukometna revijalna utakmica. 

 

Pet godin kasnije rukometna priča u Vodicama postaje ozbiljnija jer je pod okriljem Sportskog društva Radnik registriran klub.  

Kako je to bilo prije sad već punih šezdeset godin red je bija da se to obilježi na nekakav posebni način. 

A da bi proslava bila zapamtljiva pobrinuli su se veterani i veteranke kluba koji su uz pomoć aktualnog vodstva, a to su Daniel Reljić u ulozi predsjednika, tajnica Petra Kranjac, trener Ervin Vučak i bivši predsjednik Mario Petrović, prvo došli na ideju, a onda danas popodne i sproveli u djelo okupljanje i odigravanje utakmica baš na mistu na kojem je sve nekad i započelo. 

Doduše, ne baš isprid Bumbine kuće, ali zato su događaj smistili isprid nekadašnje Kozare. Uz pomoć Frane Balijova i maratonca Krese privremeno su maknute aute sa trga, iscrtano je igralište i dovezeni golovi pa je fešta mogla započeti. 

Da ne zaboravin, nek se zna da je idejni začetnik priče bija Milan Kokošin, a u realizaciji su znatan doprinos dali i Kate Čunčilova, Sanja Bekićeva, Blanka Pipićeva, Lobero,… Ma, i svi koji su se na bilo koji način uključili u ovu priču. 

A ona je u četiri popodne započela defileom koji su predvodile mažoretkinje, nakon njih su išli vodiški glazbari, uglavnom mladi, i naposljetku  na Poljanu ili Obalu stiglo je i nekoliko različitih uzrasnih skupina mladih rukometaša. S velikim pljeskom dočekali su ih brojni mještani, među kojima je bilo i nekoliko desetaka starijih rukometaša i rukometašica. Vidija san tako Ernu Roca Sladoljev, Tončiku Španja Trubarac i  Gordanu Bastić Kusanović, pa dugogodišnjeg tajnika Vladu Juričev-Talijaša (Cigu), nekadašnjeg predsjednika Branka Juričeva Rokana, Gorana Cotova, Špiku, Vatroslava, … 

Iz Bjelovara je zbog proslave doša i Marijan plemeniti Janković. Svojim trenerskim znanjem udarija je dobre temelje za uspjehe muških rukometaša u sedamdesetima i rukometašica u osamdesetima. 

Ovo okupljanje nisu propustili ni nekadašnji igrači Čibola i Pajo Mamužić, a ugođaj su svojim dolaskom uveličali i hrvatski zlatni olimpijci Kaleb, Metličić, Mikulić, Kaleb, Vuković i Vlado Stenzl te Žarko Balić, otac i trener Ivana Balića.
Oni su i dosad bili osvjedočeni prijatelji vodičkog rukometa. 

Bija je tu i Agis, nekad odlični igrač. Velik doprinos našem klubu i razvoju rukometa u Vodicama da je i njegov brat Engels. Svakako pročitajte knjigu o vodičkom rukometu koju je on napisa prigodom jedne ranije obljetnice. 

Odigrano je danas i pet-šest utakmica u trajanju od po desetak minuta. Prvi su na teren izašli tići koji su se borili toliko žestoko da je bilo najvažnije  da se niko ne ozlijedi.  

U susretu mlađih i starijih veteranki bilo je nekoliko igračica koje bi i sad jako dobro mogle igrati barem u drugoj ligi seniorki. 

Na Poljani se dosta i (s)klizalo pa nije bilo jednostavno igrati. Pogotovo ako igrate u postolima poput jednog od starijih veterana. 

Sve u svemu, bilo je i lipo i zabavno. U jednom trenu poboja sam se da Koka neće zabiti ni jedan gol pa da će sudac morati produžiti utakmicu. Bližija se mrak , a reflektori nisu bili predviđeni. Ipak, uspija je Koka, koji je i u sedmom desetljeću aktivan kao malonogometaš, zabiti čak tri gola pa se sve moglo privesti kraju. Valjalo se nakon utakmica osvježiti i pripremiti za nastavak slavlja u Moto klubu. 

Svim generacijama vodiških rukometaša i rukometašica fala za puno velikih i značajnih utakmica kojima su obogatili vodišku sporsku povijest. Kad njihovi mladi kolege (i ne samo oni) usele u novu dvoranu, di će im biti kraj?! Živili!!!

Za kraj, priča se da je Bore Fabov, prateći danas utakmice mlađeg unuka Luigija i kćeri Ivane, zabunom popija gemišt od Malvazije. Oni koji ga dobro znaju, svaćaju o čemu govorin i koliko je to nesvakidašnje čudo. Valjda je danas takav dan. Poseban. Još jednom, palac gori za naše slavljenike!!! Živili!!!

Poslijednja izmjena dana Nedjelja, 12 Rujan 2021 00:15
djelomob1.jpg