Kolovoz 29, 2022 2307

„Navik on živi ki zgine pošteno“ – u spomen na vatrogasce s Kornata

Ocjeni sadržaj
(12 glasova)

Kad čujem pismu „Život svoj prikazujemo Bogu…“ sitim se rata, ispraćaja poginulih i profesora Ive Ševerdije. Sitim se njegova govora na sprovodu Željka Grbelje. Našeg Điđija. Kroz stihove se profesor sitija svih koji su do tog dana poginuli. Sve redom njegovih đaka.

Naš crkveni zbor najlipše otpiva tu pismu. I uvik, ama baš uvik kad ih slušam krenu mi suze. Pivali su je i prije pet dana. Na večernjoj misi. Tija ja to ili ne, pred očima mi se tada izredaju i oni bez kojih smo ostali u ratu, a i svi oni koji su u cilom razdoblju od rata naovamo otišli s ovog svita ranije, neki i puno ranije, nego šta su tribali. Pa sam se sitija i Kornata dvi iljade i sedme. I naših heroja. Vatrogasaca.

Iza mene u crkvi stoje Jasminka i Mirko. Svakodnevno su na misama. U vjeri pronalaze snagu. Već sam pisa prijašnjih godina o predzadnjem danu kolovoza dvi i sedme. I o boli bližnjih mladih vatrogasaca. O boli svih koji su se prerano morali oprostiti od svoje dice. Ali, moran to opet ponoviti. U četiri riči. DIVIM SE TIM LJUDIMA!

I puno puta me je sram kad sebe uvatin kako sam loše raspoložen zbog ovoga ili onoga. Rješivog. Uglavnom.

Tridesetog kolovoza ove godine Šibenik se oprašta od Ante Granika, a Vodice od File Minčić. Ako nikad niste pogledali Granikove priloge o Mati Vukorepi, svakako to učinite. Radija ih je Tonči u tri navrata. Ja ih zovem trilogijom. I ubrajam ih u antologiju hrvatskog dokumentarizma. Ima je Granik sriću da se u pravom momentu zateka na regatnom polju kad je naiša Mate koji je tog dana kupija brod u Biogradu. Na svu sriću tu se zateka i naš lučki kapetan Ante Palada. Sve ostalo je za povist. Prilozi o Mati su ljekoviti. Bez pretjerivanja.

Rizk Casino Bonus

Šta se File tiče, dovoljno je reći – 75. I nakloniti se za toliki broj darovanih doza krvi. Nisam ih ubacija u ovaj tekst tek tako. Na puno načina su oni povezani s kornatskom pričom. I s vatrogascima. A, to mislim i za svakog od nas iz Vodic, Šibenika, Tisnoga i Boraje. Pa i cile Hrvatske. Jer, nema osobe kojoj ta tužna kornatska priča nije ostavila nekakav ožiljak.

Marinko Knežević, Dino Klarić, Ivan Marinović, Ivica, Ante i Tomislav Crvelin, Josip Lučić, Marko Stančić, Karlo Ševerdija, Hrvoje Strikoman, Gabrijel Skočić i Ante Juričev-Mikulin. Dodat ću tu i profesora Gordana Alfireva koji se nije moga pomiriti s onim što se dogodilo na najlipšem dilu kugle zemaljske. To su imena koja ne blijede ni petnaest godina nakon nesritnog dana. I nije fraza ni samo lipi stih da onaj ki zgine pošteno navik živi.

Tridesetog kolovoza ove godine naš kraj, paralelno s turističkom (post)sezonom, proživljava i uspomenu na kornatske heroje i ispraćaj dragih ljudi. Ujutro u sedam neki će put Kornata, a popodne će putevi voditi prema Kvanju i Pudarici. Nemoguće je biti na svim tim mistima. Koliko god čovik to tija ne može stići svugdi. Ali, zato nam uvik dobro dođe srce koje možemo „odaslati“ na sve te adrese. I molitva. Pogotovo za one koji žive s ogromnom boli.



O toj boli sam nedavno priča s časnom sestrom Klarom. Često je u kontaktu s onima kojima je ta rič od tri slova životna suputnica. I Ivica Strikoman je među njima. Ovaj tekst nije moga proći bez njegova spomena. Svakodnevno ga vidim. On mi je „podsjetnik“ da moram krajem kolovoza Peri poslati „koju rečenicu“.

Uspomena je lipa stvar. Na drage ljude. Vodiška Torcida se uvik na svoj način siti naših vatrogasaca. Prigodno se site i svoga Pepa. Ante Birina. Ovih dana će prema JK „Tijat“ biti upućen prijedlog da se u vrime održavanja regate „Jabuka“ sitimo i onih koji su je inicirali i puno pomogli u njenim počecima. Pri tome se misli na Antu Pelajića i Guštu Barbina srednjeg. Bilo bi lipo da se u spomen na njih poide koja fritula ili pijat juhe po Cvitinom receptu. Upravo to bija je dio nekadašnjih rituala u regatno vrime.

Za koji dan će se isprid Stare škole zaigrati balun u spomen na heroje iz dvi i sedme. Svojim dolaskom podržimo vridne organizatore iz DVD-a i MNK-a „Heroji 2007“.

Za kraj ću napisati da sam ponosan kad na nekoj od televizija vidim Matiju-Karla Valinčića koji u ime vodiškog DVD-a da izjavu o svemu ovome prethodno spomenutom. Ponosan sam na njega jer je i vatrogasac i torcidaš za primjer. A takvi su bili i naši dečki iz dvi i sedme. Hvala im do nebesa!

Poslijednja izmjena dana Ponedjeljak, 29 Kolovoz 2022 22:12
djelomob1.jpg