Prosinac 02, 2021 4853

Sanja Juričev-Grgić – Nije bilo ljepšeg osjećaja od onog kada sam sašila platno koje je postavljeno u svetohraništu

Ocjeni sadržaj
(8 glasova)

Rođena 1976. godine šalturica Sanja Juričev-Grgić još od djetinjstva znala je čime se želi baviti u životu. Prekrajala je krpice i šivala lutkama haljine. Od svoje majke i sestara je naučila ručne radove, a od oca stolara, pomažući mu u njegovoj radionici je naučila da se sve može popraviti.

U braku sa svojim suprugom Antom ima četiri cure i posvećena je obitelji, ali ljubav prema krojenju, krpanju i prekrajanju nije godinama jenjavala nego upravo suprotno.

Zahvaljujući dobroj organizaciji i talentu danas ima svoj obrt i radi posao koji voli najviše na svijetu.

- Bez puno razmišljanja upisala sam srednju krojačku školu. Nažalost to su bile ratne godine pa sam praksu šivanja morala zbog sigurnosti odraditi u Vodicama. To je za mene ipak bio veliki dobitak jer sam ostala raditi kod gospođe Anite Sladoljev koja je i danas moj mentor. Od svega što šijem posebno me zanima narodna nošnja, toliko da smo se moj suprug Ante i ja vjenčali u nošnji. Kad je on s prijateljima osnovao klapu Bunari, prvo sam njemu sašila narodnu vodišku košulju, krožet sa crveno bijelim kockicama. Kad sam ga završila suze radosnice su potekle od sreće. Potom sam sašila nošnju i ostalim članovima klape – započela je Sanja Juričev-Grgić razgovor.

Zajedno sa svojom djecom članica je KU Vodiške perlice gdje je još više rasla njena ljubav prema narodnoj nošnji. Počašćena je što joj članice udruge prenose svoje znanje. Radosna je kad joj njena djeca pomažu u šivanju i nastoji na njih prenijeti svoje znanje.

Rizk Casino Bonus

Žao joj je što u Šibensko-kninskoj županiji već više od desetak godina nema krojačke srednje škole, ali u dogovoru s knjižnicom Vodice i KU Vodiškim perlicama planira radionice gdje bi svi koji to žele mogu naučiti šivati.

Kako je uvidjela da ima potražnje za njenim radom, a djeca su joj narasla odlučila je ostvariti svoj san i otvoriti svoju krojačku radnju.

- Već iz samog naziva ,,Šalturica,, što je starinski naziv za krojačicu se može zaključiti da nastavljam izrađivati narodne nošnje, ali isto tako me raduje raditi razne popravke i prepravke. Uz šivanje narodne nošnje i bavljenjem starinskim tj. ručnim vezenjem imam i nove mašine koje su ustvari tzv. kompjuteri pa sam uvijek spremna i na nove izazove u stvaranju. Kada pokrpam i "škapulam" nekomu najdraže Levisice ili suzim najdražu haljinu beskrajno sam sretna i ponosna – nastavlja šalturica Sanja.



Njena radionica se nalazi odmah iza crkve u Vodicama, na adresi Hrvatskih boraca 15 tako da ju nije teško pronaći.

Svakog dana od 8.30 do 12.30 i od 15.00 do 19.00 možete pronaći vrsne ruke šalturice koje neprestano nešto kroje, stvaraju, spašavaju, prekrajaju….

Nedavno joj je došla uplakana mlada da pokuša spasiti njenoj kumi haljinu koja je pukla, a vjenčanje samo što nije počelo.

- Tada sam kao neki super junak, posebno u očima moje najmlađe kćeri spasila situaciju i vratila osmijeh na lice mlade i njene kume. Kada ugleda glumce u svojim kostimima ili skaute u svojim maramama ili kada na Veliki četvrtak većina žudija korača u njenim košuljama ponosu nema kraja.

Imam puno toga što sam sašila, a posebna mi je čast što naš župnik i časne sestre imaju povjerenje u moj rad pa im popravim ili izradim oltarnik. Ili kada mi biskupova nećakinja donese njegove radne hlače da ih skratim, dok on miruje u svom vrtu i polju. Ipak, nešto najposebnije što je sašila je platno koje je postavljeno u svetohraništu. O svetosti toga mjesta govori da ni ja ni časna sestra nismo bile dostojne da platno postavimo nego smo ga predale u ruke svećenika. Meni kao vjernici nema tih milijuna koji mogu platiti taj osjećaj u srcu da sam i ja Isusova mala šalturica – zaključila je Juričev-Grgić

Vaša reakcija na članak
Poslijednja izmjena dana Četvrtak, 02 Prosinac 2021 18:06
djelomob1.jpg