Rujan 04, 2021 2235

Sastali se sedamdesetogodišnjaci: Želimo im puno dobrog zdravlja i bistrog uma u godinama koje slijede

Ocjeni sadržaj
(9 glasova)

Vinko Grgurev zna datume rođenja gotovo svih Vodičana. I ne samo to. Zna on puno toga o svima nama. Zanimaju ga nekakvi osnovni podaci o ljudima iz našega mista, a uz to je rođenjem dobija i talent da zapamti sve šta čuje.  Vinko je po obiteljskom nadimku Virilov, a ima on i vlastiti nadimak. Cuzzi. Po nekadašnjem kapetanu Hajduka. 

S tim u vezi za očekivati je da posebno puno zna o Vodičanima (i Srimarima i Tribunjcima) koji su rođeni iste godine ka i on. 

A to je godina iljadudevetstopedesetprva. Nije teško sračunati da je to bilo prije punih sedamdeset godin. Mada, ne čini se da ih Vinko ima toliko. 

Ni svom rođaku Šimi, koji me zamolija da ih se danas sitimo na portalu Info Vodice,  ne bi da toliko. Zašto baš danas? 

 

Pa zato jer su ovu subotu odabrali za generacijsko okupljanje. 

Jutros sam bija u obiteljskoj kući K(a)rmela i Rose Ivas. Doša sam kod svojih susjeda kako bi ispratija obitelj najmlađe od četiri kćeri Krmela i Rose koja je u Ivasovu kuću došla prije sedamdeset i jednu godinu iz Lingoševih (Roca). 

Godinu dan kasnije dobili su Cvitu, a onda u narednih devet godin još tri kćeri. Jadranku, Jasnu(Nevenku) i Ankicu. Danas je Ankica sa svojom obitelji (Milan, Adriana i Nina) otišla za Njemačku.  

Suze su sastavni dio ispraćaja, a neizbježna i rečenica:“Blago vama koji vode stalno živite!“ Hm, hm! Šta reći na to? Je, najboje živimo, kako bi to reka pokojni Vinko Gržogalov. 

Vjerojatno je Ankičinu tugu na odlasku dodatno pojačalo i sinoćnje druženje sa prijateljima iz njene generacije. Sitiš se dana kad si bija puno mlađi i sa puno manje obaveza i problema… 

U jednom momentu u njihovoj avliji jutros okupile se kćeri i unuke oko Rose pa je pala „mini milenijska“. Bilo ih je baš lipo viditi. Rosa se još uvik dobro drži, a ima 88 i po lita. Malo je boli desno kolino, ali svo zlo u tomu! Neka nje nama još dugo!

Da se vratim na naše današnje slavljenike. Kako je i Cvita među njima, zamolija sam je da mi samo ukratko kaže neke najosnovnije podatke. Dakle, njihove učiteljice bile su Antica Šantić i Vanja Borić. Kasnije je Cvitina razrednica u petom razredu bila Ivanka Bekićeva, a preostala tri razreda Vanjin muž Ljubo. 

Bija sam kod Vanje prije tri dana, ali nisam se sitija pitati je može li mi  ona ispričati štogod zanimljivo o ovoj generaciji. Iako je u srednjim osamdesetima, mozak je odlično služi. I sića se ona svega. 

Uz ovaj tekst ćemo priložiti i dvi fotografije koje je ona dala Tonču Grginovu za Etnografsku zbirku našega mista, a koje se odnose na slavljeničku generaciju. Barem na jedan razred. 

Sakupila je Vanja  fotografije brojnih vodičkih generacija. Fala joj na tome. Fala i Tonču koji godinama marljivo i studiozno prikuplja svakakvu građu o Vodicama. Ponajviše stare fotografije. Vrimenom ćete i svi vi na svojim kompjutorima kod kuće moći pretraživati Tončovu zbirku. Zasad je ona smištena na jednom kompjutoru u čitaonici Gradske knjižnice Vodice.

Cvita je aktivna na više frontova. Može ju se viditi i na balotaškim terenima. I danas brani boje vodičkog „Petanque kluba“. Kontra Kninjana. 

Čim „odbalota“ ići će sa prijateljima iz generacije na vodiško groblje odniti vijenac njihovim preminulim kolegama. 

Među njima su i Ljilja Basčina (udana Grgurev), Irma Čandrina (udana Roca), Slobodan Sladoljev, Bore Kaprijan(k)in, Božo Fabov,… To su samo neki kojih se Cvita onako na brzinu sitila. Baš te spomenute sam i ja poznava. Neke čak jako dobro. I moga bi se sad raspisati o svakom od njih. Ali, to prepuštam Vinku. Kad stigne, nek napiše i cilu knjigu. Jer, vridne su to stvari. 

Kad smo već kod knjiga o Vodicama i Vodičanima, otkrit ću vam da je ovih dana u Splitu otiskana jedna o našem sumještaninu Mati Mihiću koji bi za jedanaest dana napunija sto godin, a napustija nas je prije samo četiri miseca. To nikako ne mogu prežaliti. To da nije doživija stotu. A bija je, kad sam ga zadnji put vidija, izuzetno vitalan. 

Njegova dica, kćeri Slavica i Jadranka, i sin Žarko, potrudili su se na osnovu zapisa koje je Mate marljivo bilježija napisati knjigu od 300 stranica. Predstavit će je rodbini i prijateljima 15. rujna u svojoj avliji. Baš lipo od njih! 

Našim današnjim slavljenicima, sedamdesetgodišnjacima, koji su se prije odlaska na večeru i druženje okupili isprid Stare škole, želim puno dobrog zdravlja i bistrog uma u godinama koje slijede. Nek požive brem ko barba Mate Mihić. Živili! 

Piše: Ivica Bilan

A evo i tekst koji nam je pred zajedničko fotografiranje dao Vinko Grgurev
2021. 09. 04 Generacija 1951

-    Sedamdesetogodišnjaci: generacija 1951. – 1952.
-    Početak osnovne škole: školska godina 1958. – 1959.
-    Završetak osnovne škole: školaska godina 1965. – 1966.
-    Proslava 55. obljetnice “male mature”
-    Učiteljice od 1. do 4. razreda: Vanja Borić i Antica Šandrić
-    Razrednici u 5. razredu: Ivanka Radin-Mačukat, Nevenka Knežević i Ante Sladoljev-Jolić
-    Razrednici od 6. do 8. razreda: Blaža Alfirev i Ljubomir Borić.
-    Okupljanje svake godine
-    Položen vijenac na vodičkom groblju
-    Večera u restoranu “Šimun”


 

Poslijednja izmjena dana Subota, 04 Rujan 2021 20:16
djelomob1.jpg