Desto desk
26 Tra 2021
    1727

Nagrada Grada Vodica u pravim rukama

Branko Meštrov dio je uspješne turističke priče Vodica, a za doprinos razvoju turizma i ugostiteljstva primit će Nagradu Grada Vodica

Ocjeni sadržaj
(26 glasova)
Poslijednja izmjena dana Utorak, 27 Travanj 2021 14:22

Preksinoć sam, nakon barem dva miseca, ponovno „bacija“ svoj omiljeni đir oko Punte. Prvo sam iša provjeriti kako napreduju radovi na Starom groblju. Mada mi je don Franjo reka da su pri kraju, tija sam se u to „uživo“ uvjeriti. I je, čini se, koliko sam uspija viditi kroz rešetkasta metalna vrata, da je crkva izvana lipo sređena. I kamen i fuge. Sve je kako triba biti. I baš je šteta da na Svetu Jelinu ipak neće biti procesije.



Nisam u svom životu puno putova pa s tim u vezi nisam ni vidija puno hotela. A i da jesam, sasvim sigurno ni jedan od njih ne bi mi moga postati draži od Punte. Presubjektivno? Pa naravno da jest! Nalazi se u blizini moje kuće, podsjeća me na djetinjstvo, vožnju liftom, na tetu Senku koja je tamo radila kao frizerka, tetka Maksa koji je u Punti radija kao konobar,… Ma, i na sve druge koji su tamo radili. Pa i na gospodina Branka Meštrova za kojeg sam tek nedavno sazna da mu je pravo ime Branimir.

Za tjedan dana šjor Branko primit će Nagradu Grada Vodica za doprinos razvoju turizma i ugostiteljstva u našem mistu. To je i bija povod pisanju ovog teksta. Početkom miseca travnja navršija je osamdesetu. A, meni se čini kao da sam ga do jučer viđa kako dotjeran i s obaveznom leptir-mašnom poslužuje hotelske goste.  U „Vodičanki“ je počeja raditi i prije gradnje njenih hotela Punte i Olimpije. Bilo je to 1963. godine. S tacnom u ruci „ordinira“ je i na Boriku i u Kozari. Legendarnim okupljalištima i turista i Vodičana.

Kad je otvorena Punta počeja je raditi kao barmen na aperitiv baru. Sredinom sedamdesetih premješten je u hotelski restoran. Bija je šef sale i na tom radnom mistu dočeka je mirovinu. Bilo je to krajem Domovinskog rata.

Paralelno s radom u Punti bavija se i pružanjem usluge smještaja u vlastitoj kući koja se nalazi u neposrednoj blizini drugog Vodičankinog hotela. Olimpije. Time se bavi i danas. I, kako nam kaže, to voli i u tome se vidi i nadalje.

Drago mi je da je šjor Branko dobija nagradu svog mista baš u godini kad je napunija nemalu okruglu brojku života. I reka bi da je doživljavam i kao nagradu svim njegovim kolegicama i kolegama, neovisno o tome jesu li radili u upravnoj zgradi, na recepciji, nekoj terasi ili restoranu, u skladištu, nekom od Vodičankinih dućana,… Svi oni bili su dio uspješne turističke priče Vodica. Vodica koje su bile magnet za goste iz svih dijelova Europe.  Od Skandinavije do Italije. Bojim se da ću izostaviti nekog ako sad počnem nabrajati Brankove kolege konobare, ali ipak ću spomenuti barem Titka, Stanketu, Kresu Latinova, Borca Lasanova, Tomu Furlanova  i Boru Mačukatova.

To su oni koji su mi ovog trena pali na pamet, a znam da su „dilili“ tacnu sa Brankom. I oni, a neki od njih više  nisu živi, i brojni drugi „Vodičankini“ ljudi zaslužuju da im izrazimo zahvanost za udaranje turističkih temelja našeg sela.

Vrime čini svoje pa tako danas Kozare više nema, Borik dobiva neke nove konture, Punta također. Svejedno, i nadalje volim điravati ovim poluotokom. U kombinaciji sa Starim grobljem djeluju smirujuće na mene. I to se nikad neće prominiti.

Svoj osamdeseti rođendan šjor Branko proslavija je u krugu obitelji. Brojne obitelji. Ima dva sina iz prvog braka. Sa prerano preminulom suprugom Jadrankom ima Denisa i Marija. Obojica su u ugostiteljskim vodama. U njihovim slučajevima jabuke nisu pale daleko od stabla. Treći Brankov sin, a to je  Ivan kojeg je dobija u braku sa Slovakinjom Agnezom, stručnjak je za promet i radi u vodičkoj gradskoj upravi. I on zna povremeno konobariti. Poput starije braće i oca, i Ivan je sa šankom, kuvanjem kava i tacnom na „ti“. Nije mu to stran teren. Nimalo.

Na onom obiteljskom rođendanskom okupljanju Branko se sasvim sigurno posebno ponosno osjeća gledajući oko sebe svoju unučad. Njih osmero. A i jednu praunuku. Poželimo mu još puno takvih lipih zajedničkih trenutaka. A ja mu želim i da ga s vrimena na vrime put nanese u moj kraj. Kraj u kojem se smistija najlipši hotel na svitu. 

 



 

djelomob1.jpg

Najnovije
  • Information
    Podijeli

    Foto đir nedjeljom: Oj, Vodice garofula kito, misto moje ugodno i lipo...

    Information
Najčitanije
Oglasi

Infovodice - Informativno oglasni portal Grada Vodica

Please publish modules in offcanvas position.

Please enter your phone number
and we call you back soon

We are calling your phone

0:00

Thanks,
We will call you back soon.

Whatsapp
Pošaljite vijest ili fotografiju za portal INFOVODICE putem Whatsup-a

Kontakt

Kontakt

Close