Ožujak 16, 2022 5043

Vodičanin Jeriko Markoč u svoj je dom primio pet obitelji iz Ukrajine: 'Tko pomogne odmah, to je kao da je dvostruko pomogao'

Ocjeni sadržaj
(19 glasova)

'Prijatelji se u nevolji poznaju' – priča nam Jeriko Markoč koji je primio izbjegle i raseljene Ukrajince s djecom. U njegovom domu u Vodicama trenutno ih je jedanaestero, od čega su šestero djeca u dobi od 1,5 do 9 godina.

Markočevo poznanstvo s obitelji iz Lavova započelo je prije tri godine kad su prvi put ljetovali u istoj kući. Vraćali su se svake godine, a iste su planove imali i za ovo ljeto. Željeli su ostati gotovo mjesec dana i po prvi put povesti svoje prijatelje i rodbinu.

- Redovno se čujemo i tijekom cijele godine, a kada je krenula ruska invazija na Ukrajinu, čuli smo se još češće, kazao sam mu da mu želim pomoći. Pitao me bi li mogao primiti njegovu ženu, djecu i majku jer bi mu bilo puno lakše dok je aktivan da zna da su na sigurnom. Nisam se mislio ni trenutka, a već sutradan 2. ožujka oni su bili na putu k meni – priča nam gospodin Markoč.

Iako je tada bio u Zagrebu, sjeo je na prvi autobus za Vodice kako bi ih dočekao. Prijatelje iz susjedstva je zamolio da mu ugriju kuću, upale vodu...

Rizk Casino Bonus

- Nezgodno je što je zima pa je trebalo zagrijati kuću u kojoj se od ljeta nije živjelo. Kako bi izvukli maksimum, odlučio sam pokratiti borove iz dvorišta kako bi dopiralo više sunca. U tome su mi pomogli naši policajci, a za sve ostalo tu je Crveni križ. Nevjerojatno je koliko su efikasni i brzi. Pomogli su mi oko postavljanja grijalica i dječjih krevetića, a osposobit ćemo i još jedan kat kuće kako bi ih mogao primiti još. Čujte, tko pomaže, neka pomogne odmah, to je kao da je dvostruko pomogao – priča nam i dodaje da ga je to učila baka koja ga je odgajalo od četvrte godine, kada je ostao bez oba roditelja.

Supruga njegovog prijatelja, liječnica iz Lavova dobila je dozvolu samo da se dovede rodbinu i djecu u Hrvatsku te se ubrzo vratila nazad punog automobila. Uz veliku pomoć vodičkog Crvenog križa prikupljena je prva pomoć, maske, rukavice, zaštitna odjela, zavojni materijali...

- Zaista je bila iznenađena toplinom koja ih je dočekala, a zatim količinom prikupljenog materijala. Sve je išlo kao po špagi. Očekujem da će k meni u Vodice doći još njihove rodbine i prijatelja. Neke od njih trebao sam upoznati ovo ljeto jer su upravo kod mene trebali provesti gotovo mjesec dana praznika...



Svoju kuću je zatvorio kao turistički objekt i otkazao sve rezervacije, a njegov dom će im biti otvoren dok god to bude potrebno. Iako je u mirovini, doznajemo da ne želi tražiti financijsku pomoć za režije i ostale troškove. Pitamo ga, što ga navodi na takav altruizam.

- Siguran sam da me odozgor gleda moja supruga, ponosno i s velikim osmijehom – odgovorio nam je Jeriko suznih očiju.

I nama je otvorio vrata svoga doma u kojem su nas dočekale dvije mlade majke s dječicom jasličke i predškolske dobi. Iako po dolasku nisu znale ni riječi hrvatskog jezika s Jerikom se već odlično sporazumijevaju.

- Volimo Jerika, to je predivan čovjek. Hvala i svima vama koji ste pomogli, ovo puno znači. Vaši ljudi donijeli su nam puno toga, imamo hrane, odjeće i igračke za našu djecu. Iako se što prije želimo vratiti svojim domovima i ne znamo kad će to biti moguće, ovdje se zaista osjećamo sigurno, toplo i lijepo. Hvala vam svima na tome – ispričala je Julia, mama dvoje mališana koja je prvi put prešla ukrajinsku granicu.

Slično nam priča i njena vršnjakinja Irena. Zahvalnost se osjeća u svakoj rečenici.

- U Lavovu smo spavali po hodnicima, na podovima. Sirene za uzbunu su se stalno oglašavale nakon čega imamo šest minuta da pobjegnemo u sklonište. To je bilo jako teško s djecom. Ovdje smo sigurni i zahvalni. U Lavovu su ostali moj suprug, roditelji i sestra, čujemo se svaki dan. Nadam se da će biti dobro – kazala nam je Irena.

Vaša reakcija na članak
djelomob1.jpg