27 Velj 2021
    1147

Kolumna Stipe Šprljana

Sotonska formula

Ocjeni sadržaj
(4 glasova)
Poslijednja izmjena dana Subota, 27 Veljača 2021 14:25
Sotonska formula Pixabay

Nedavno je međunarodna humanitarna organizacija Oxfram objavila novu studiju o siromaštvu u svijetu. Gotovo redovito objavljuje takve studije u vrijeme WEF-a nebi li možda motivirala bogate da se promisle i posegnu u džep te pomognu istrijebiti siromaštvo na svijetu. Studija navodi niz brojeva koje potvrđuju sve veći raskol između bogatih i siromašnih u svijetu koji je pogotovo od uvođenja mjera za suzbijanje tzv. corona-pandemije naglo porastao. Od Ožujka pa do kraja 2020 broj ljudi koji žive u dubokom siromaštvu se za 200-500 miliona povečao a broj akutno gladnih se gotovo udvostručio na 270 miliona.



Istovremeno u istom razdoblju je jedan relativno mali broj miliardera ogromno povečao svoje bogatstvo, točnije za 3 900 milijardi na 12 000 miliardi (12 biliona) US-dolara. Samo 10 najbogatijih su povećali bogatstvo za 540 milijardi.

U bogatim zemljama od same bolesti Covid-19 još uvijek umiru ljudi prosječne dobi iznad 80 godina, što više čak ni prosjek smrtnosti u narodu nije opao. Za razliku u siromašnim zemljama se ne umire od covida-19 već od mjera za suzbijanje pandemije. Čak su i financijske pomoči od IWF i WB (svjetske banke) uvjetovane provedbom mjera za suzbijanje pandemije i provođenjem lockdown-a. Za siromašne zemlje trećeg svijeta to je jednako samoubojstvu. U tim zemljama umiru ljudi od siromaštva, uništenih egzistencija i bolesti povezanih sa time. Umiru od gladi i najviše su pogođena djeca.

To je genocid nad podređenima i slabima u svijetu. Pod izlikom borbe protiv virusa provodi se jedan od najvećih genocida u povijesti kako to pravim imenom naziva prof. dr. Christian Kreiss u jednom svom članku. Navodi djelo i duh njemačkog filozofa Friedrich Wilhelm Nietzsche koji kao da direktno inspirira vodeču financijsku elitu svijeta.

Već u uvodnoj riječi svog dijela "Antikrist" (1888 g.) postavlja Nietzsche svoj moral:

Što je dobro? Sve što daje osjećaj moči, volja za vlašću i sve što povećava moć i vlast.

Što je sreća? Osječaj da moć raste, da je otpor nadvladan.

Loše je sve što rezultira iz slabosti.

Ne zadovoljstvo već uvijek veća moć, ne mir nego borba, ne vrlina već vještina (prefriganost, lukavstvo).

Slabi i neuspješni trebaju propasti, i u tome im treba pomoči. To je osnovni zakon našeg čovjekoljublja a najštetniji i razarajuči teret je sažaljenje.

Treba imati nadmoč nad čovječanstvom putem sile, kroz duhovnu snagu, kroz prezir.

Velike riječi poznatog filozofa koji je inspirirao sva velika zla u svijetu od njegova vremena. Ova sotonska formula pokretala je moćnike prošlog stoljeća sve do danas, kroz svjetske ratove, kroz razdoblja diktatura komunizma i fašizma, kroz moderne ratove za sirovine, ratove za demokraciju kao i tzv. ratove protiv terorizma. Danas ova sotonska formula uz svo moderno znanje i tehnologiju dobiva nove razmjere i neograničene mogućnosti koje čuveni despote prošlog stoljeća nisu mogli ni zamisliti.

Novinar i autor Roland Rottenfussler se u nekoliko svojih članaka pozabavio ovom mračnom temom i povezao moderna kretanja u Satanizmu. Već Anton La Vey, pisac satanske biblije i osnivač satanske crkve skida dim vatre i sumpora sa satanizma. Sam Satan ili Lucifer sa rogovima, papcima i krvavim očima kao osoba nije toliko ni bitan, moderan satanizam je našao svoje mjesto u društvu, svjesno ili nesvjesno i ima svoje norme ponašanja i pravila igre. Satanizam magije, tajnih rituala, zazivanja duhova, žrtvovanja djece i životinja, crnih misa kojeg još uvijek prakticiraju na tajnim skupovima tajnih udruženja nije više u prvom planu. Moderni satanizam izvukao se iz skrovitosti i tajanstvenosti, postao je jednostavan, popularan, prihvatljiv.

I satanist Lars Peter Knobloch, pisac filozofije satanizma kao i Anton La Vey vide Sotonu kao metaforu, kao jedan princip ali i kao skrivenu snagu prirode koja u stalnim promjenama potiče čovjeka već od početka na nove ideje i napredak. Sotona je sakrio svoje rogove i prikazuje se kao filozofija bliska i lako prihvatljiva ljudskoj prirodi, kao novi moral. Kao najprirodnija stvar, kao novi način života očišćen od svih religioznih i moralnih taloga kroz povijest. Čovjekova priroda, čisto materjalistička na evolucionalnim osnovama ima potrebu da kao i svaka životinja živi u skladu sa svojim nagonima. Čovjek ima pravo iživljavati svoj egoizam.

Čovjek treba biti sam svoj bog, ne postoji nikakva vjera niti nekakva duhovnost. Treba preuzeti odgovornost za svoj život i nikoga ne kriviti za svoj neuspjehe. Ne postoji jednakost, ljudi nisu braća i sestre i kao sve u prirodi preživljava i dalje dolazi sposobniji i vještiji, onaj koji svoje sposobnosti bolje koristi. U jednom zdravom društvu je stvaranje klasa i slojeva neizbježno. Nikakav solidaritet ili milost prema slabijima i potrebnima, to je samo licemjerje, oni nepotrebno troše snage sposobnih.

Ne postoji dobro i zlo, oni se stavljaju iznad moralnih kategorija, s onu stranu dobra i zla, čisto prirodno. Ne postoji pravo na život već pravo sposobnih i snalaživih na život. Oni ne napadaju nikog nepotrebno (?) ali ako ih se napadne ili stane na put uzvraćaju na najbrutalniji način.

Moderni satanisti ne poštuju nikakve moralne kodekse i ignoriraju nametnuta pravila religija koja su po njima strana ljudskoj prirodi, kao pravila nekog Nazarenca (tako nazivaju Isusa kako bi izbjegli izgovoriti Njegovo ime). Pogotovo ono o drugom obrazu ili o ljubavi prema neprijateljima koje je po njima licemjerje i nije nikada funkcioniralo.

Iznenadio sam se čitajući analizu od R. Rottenfussler-a kako je jednostavan i prizeman moderni satanizam, pa u tom vremenu živimo, to vidimo oko sebe kad s malo udaljenosti pogledamo na današnje događaje u svijetu, ovaj neoliberalizam ili bolje rečeno zvjerski kapitalizam. Današnja financijska elita savršeno slijedi ova sotonska pravila i Nietzscheove postulate. Oni se jednostavno ponašaju prirodno, sljede prirodom dane nagone, iživljavaju svoje zle porive i svoju nadmoć prema podređenima i slabijima. Moralno bezobzirni, zakonski nedohvatljivi a savijesti nemaju. Doduše bilo je svega toga i prije ali su ljudi uvijek pokušali putem religija i poslije zakona čovjeka podigniti na jednu duhovnu razinu, ugraditi mu nekakav humanizam, podignuti ga iznad životinje.

U stvari, realno gledano ovi moćnici precjenjuju sebe. Oni nisu ni pametniji ni sposobniji a ni marljiviji od normalnih ljudi već su prefriganiji, lukaviji, pokvareniji i uporniji u provođenju svojih interesa. Nitko od njih ne spada u vrhunske inovatore, nisu ni profesori medicine, psihologije, atomske fizike ili drugih nauka već čitava vojska znanstvenika radi za njih čijim se znanjem služe za održati prednosti, moč i utjecaj. Financijski sistem, jedan prevarantski sistem koji su nametnuli omogućava im da putem nagrađivanja ali i korupcije, lobizma i ucjena stave znanstvenike i političare u svoju službu. Upravo u Nietzscheovu i satanističkom duhu, dobro je sve što daje osjećaj moči i vlasti a sreća je da ta moć raste.

Ne, nemože to svak, normalan čovjek ima neke moralne granice preko kojih nemože preći, ima osjećaje, empatiju i savijest. Ali ima ljudi koji nemaju savijest, ne znaju što je empatija a ljubav im je nepoznanica. To je kao kad slijepcu od rođenja pričate o bojama, on nauči da je nebo plavo a trava zelena i barata sa pojmovima ali nevidi i nema osjećaj za boje.

Tako sam nedavno naišao na jedan esej izašao u nizozemskom magazinu "Gezond Verstand" od Peter Stuurman. Preveden na njemački "Psychopatendiktatur" što bi značilo "Diktatura psihopata". Članak otkriva zašto su nam nerazumljivi događaji u političkoj svakodnevici. Ukratko:

Psihopatija je za razliku od normalnih psihičkih bolesti zapravo bolest duše od koje su zahvaćeni po znanstvenim istraživanjima oko 1 % društva. Neki naučnici smatraju da je to naslijedno dok neki stoje da psihopatija nastaje traumama u djetinjstvu i odgoju.

Za psihopate nije tipično ljude povrijediti ili ubiti oni jednostavno ne vole, ne znaju što je ljubav i kao najvažnije nemaju savijest. Ono što mi zovemo "duša" kao ljubav, empatija, sram, moralna samorefleksija itd. oni nemaju i time nemaju moralne granice.

S obzirom da ne poznaju ljubav ne vole ni sami sebe, preziru sebe i uvjereni su da i drugi njih preziru ukoliko otkriju njihovu pravu narav. Zato kreiraju prema vani jednu masku normalnosti i takav usvojeni karakter glume od malena i usavršavaju ga. Tako se uglavnom prezentiraju kao socijalno angažirani, zabrinuti za druge, vrijedni i talentirani, kao vođe, spasioci, koji donose sigurnost i sreću itd.

Psihopati trebaju pažnju i podršku drugih i s obzirom da je najčešće ne dobivaju zarobljuju druge da ih time obskrbljuju. Psihopati vole robove.

Obmanjuju druge, zavode, da bi zavladali s drugima. Na početku nekog odnosa psihopat je kao dar s neba, razumi tvoje probleme, dijeli tvoje interese i razumije tvoje osječaje. On je uvjerljiv i atraktivan. Dok ne zavlada sa žrtvom. Onda počinje teror, daje žrtvi krivnju, napada je za neposluh, nestrpljivost, da nije staložena, glupa i egoistična...Kad osijeti mogućnost da žrtva otiđe nastupi nova ofenziva šarma i najčešće žrtva opet popusti. U protivnom počnu napadi svom žestinom.

Psihopati žele više nego samo podređene žrtve, s obzirom da im savijest fali zavidni su i nesretni pa žele ljudskost iz svojih žrtvi isisati. Biraju vrijedne i dobre ljude i kako se duša ne može isisati razaraju je u svojim žrtvama da utaže svoju zavist. Kako nemaju savijest i empatiju patnja njihovih žrtvi ih uopće ne pogađa.

Psihopati teže za vlašću. Kroz njihovu potrebu za vlašću nad drugima i njihova sposobnost u laganju i obmanama, od malena treniranim, uspjevaju doseći određene visoke pozicije.

Iako jedan dio manje inteligentnih svrši po zatvorima i uvijek ponovo upadaju u kriminalitet jer njihova impulzivnost, nedostatak kontrole, odgovornosti i dosada pogoduju tome, večina su inteligentniji i zauzimaju vrhunske pozicije najviše u financijskoj ekonomiji i u vlastima.

Dok mnogi normalni ljudi odustanu u karieri jer dolaze u konflikt sa savješću za psihopate takve granice ne postoje i napreduju uništavajući konkurente ako treba i gazeći preko leševa. Što je viša funkcija na hijerarskijskoj ljestvi u društvu to je veća zastupljenost psihopata. Što je najvažnije, bez nesvjesne i neprimjetne suradnje jedne većine psihički zdravih ljudi psihopati na vodečim funkcijama ne mogu napraviti puno zla.

Pisac članka zaključuje da su u međuvremenu sve najutjecajnije pozicije vlasti u svijetu zauzete sa psihopatima. Oni su stvorili jedan psihopatski svijet u kojem malo mjesta ostaje za ljudskost i u kojem je laž dominantna. Iako ogromnoj večini ljudi takav svijet ne odgovara sami su ga pomogli stvoriti pod vodstvom psihopata zavedeni obmanama i lažima. Pogotovo u današnjoj situaciji većina ljudi se požrtvovno prepušta državnim terorima pod izlikom zdravlja.

I onda se svi pitamo jer ne možemo shvatiti, čemu sve ovo? Imaju novca u izobilju, imaju vlast, pa što hoće više? Koji su razlozi da se uništi privreda, temelj existencije? Čemu sve ove mjere izolacije, ograničenja kretanja, nošenja brnjica, osamljenost starih, zabrana druženja mladih, razaranja djetinjstva, trovanje cjepivom itd.? Čemu uništavanje čitavih naroda siromaštvom i glađu pod izgovorom borbe protiv nekog fantom-virusa?

Na svim vrhunskim položajima vlasti na globalnoj razini međusobno umreženi ovi psihopatski moćnici slijede jednu agendu da ono što sami nemaju unište u normalnim ljudima. Jedna žareča ljubomora, neugasiva zavist prema normalnim ljudima koji imaju savijest, empatiju, osjećaje i znaju voliti goni ih da razore čovjeka, da mu isisaju dušu i da unište ono što čovjeka čini čovjekom.

Pisac članka daje i rješenje i to da ljudi moraju ponovo naučiti kontrolirati svoje osjećaje u prvom redu strah i težnju za srećom i sigurnošču i uzeti ih u svoje ruke. Svatko tko obećava sigurnost i sreću a za uzvrat traži žrtve je psihopat. Jedan lažac i prevarant može biti uspješan samo ako žrtva to ne primijeti. Za ovakav svijet su oboje i lovac i žrtva potrebni. Čim žrtva primijeti i ne da se koristiti i varati jer je prepoznala lovca sve pada u vodu, psihopatima je tada oduzeto plodno tlo.

Za kraj jedna mala pjesma upozorenja od Giorgio Agamben, taljanski filozof i profesor:

Ljubav je ukinuta
u ime zdravlja
tada će se ukinuti zdravlje.

Sloboda je ukinuta
u ime medicine
tada će medicina biti ukinuta.

Bog je ukinut
u ime razuma
tada će se ukinuti razum.

Čovjek je ukinut
u ime života
tada će život biti ukinut.

Istina je ukinuta
u ime informacija
ali informacije neće biti ukinute.

Ustav je ukinut
u ime inzvanrednog stanja
ali izvanredno stanje neće biti ukinuto.

Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Infovodice portala
 

 

 

djelomob1.jpg

Najnovije
  • Information
    Podijeli

    Uskrs u Vodicama

    Information
Najčitanije
Image is not available
Kamila Pamukovića 57, Vodice
mob. 091 888 0500 / 091 6217 217
Image is not available
Kamila Pamukovića 57, Vodice
mob. 091 888 0500 / 091 6217 217
Image is not available
Kamila Pamukovića 57,
mob. 091 888 0500
091/6217 217
Image is not available
Kamila Pamukovića 57,
mob. 091 888 0500
091/6217 217
Slider
Oglasi

Infovodice - Informativno oglasni portal Grada Vodica

Please publish modules in offcanvas position.

Please enter your phone number
and we call you back soon

We are calling your phone

0:00

Thanks,
We will call you back soon.

Whatsapp
Pošaljite vijest ili fotografiju za portal INFOVODICE putem Whatsup-a

Kontakt

Kontakt

Close