Svibanj 14, 2022 2532

Branko Juričev-Martinčev (Rokanov)

Godine mu nisu prepreka: U devedestim izrađuje makete tradicionalnih brodova, svira harmoniku…

Ocjeni sadržaj
(12 glasova)

U knjizi o Dulcinu Seka Zanzina, udana za Branka Taradžića, piše i o vodiškim nadimcima (prodivkama). Juričeva je u Vodicama najviše. Da bi se razlikovali imaju i dodatak osnovnom prezimenu, pa postoje Martinčevi, Cotovi, Talijaševi, Žaknovi, Špirićevi, Sučevi,… A kako i Martinčevih ima puno, svi oni imaju i još jedan dodatni nadimak, koji se, doduše, ne piše, ali imaju ga. Pa tako postoje i Rokanovi. Dobili ga po svom pretku Roki. Vodiški se izgovara baš tako, Roki, a ne Roku.

Jedan od Rokanovih je i Branko. Dogodine će napuniti devedeset. Lipi je to zbroj godin. A, lipo zvuči i brojka 270. Toliko zajedno imaju Branko i njegove sestre Marija i Sidonija. Njihova mater Antica rađala tri godine zaredom. Mariju i Sidoniju u Belgiji. I s Brankom je zatrudnila dok je tamo živila sa mužem Danom, ali ga je rodila u Vodicama. Treće godine u četvrtoj dekadi prošloga stoljeća.

Ima već neko vrime kako se sa Brankom dogovaramo da u knjižnici izložimo makete brodova koje je izradija kroz zadnje dvi godine. Pa smo to prekjučer i napravili. Donija on po dvi gajete i pasare. Četiri lipotice. Ponosno stoje u čitaonici i upadaju u oči svima koji dođu u knjižnicu. I dici i odraslima. Cili život Branko je planira kako će izraditi sebi drveni brod. Za „ići“ na more. Ali nije. Pa je za svoj gušt napravija barem ove četiri makete.

Sa četrnaest godin izučija je za stolara i bačvara. Radija je malo kod Batorovih, Srećka i Mike, pa onda u Kombinatu, a od 1967. godine u svojoj vlastitoj stolariji. Bija je vrsni meštar. I još uvik je. Vidi se to i po ovim brodovima. Meni je ža šta Branko nije bija kalafat. Jer, njih posebno cijenim. I zavidim im. Znam da posal nije lagan, ali… Ima nešto u gradnji drvenih brodova šta čovika čini sritnim. Kontakt sa drvom oplemenjuje.

Rizk Casino Bonus

Brankov dida s Prvića i ujac Ive bili su stolari. Radi se o materinoj obitelji Čače. Za Ivu ste svi čuli. Ja san sritan šta moja ulica nosi ime po njemu. Stolar, slikar i književnik. Njegova „Lipa noć“ je genijalna pisma. „Nas je devet u famiji, tovar, koza u avliji…“ Spomenut ću i da je Ive Čače izradija maketu Betlehema koja se u božićno vrime desetljećima koristila u našoj crkvi.

Prije pet godin imali smo večer posvećenu Čači. Okupila se sva Ivina rodbina. Među njima i nećaci Branko, Marija i Sido. Branko je tu večer i zasvira. Na harmonici. Cili život vezan je uz glazbu. Piva je u vodiškim zborovima i svira je harmoniku. Sa prijatelje, imenjakom i kolegom stolarom Cigom Talijaševim osnova je 1995. godine zbor „Liru“. Svira je on i u tamburaškim orkestrima, a i na plesnjacima. Toga nekad nije falilo u Vodicama. Sviralo se, pivalo i plesalo u Bumbinom dvoru, Zadružnom domu, Kozari, Boriku, Batorovom gumnu,…

Ponija je Branko harmoniku sa sobom i prekjučer kad je doša u knjižnicu. Pa je i zasvira dvi pisme. Moći ćete ih poslušati jer ga je Pere Virilov tom prigodom i posnimija. I Brankov sin Danijel zna svirati. Osim harmonike, svira i gitaru. Danijel je njegov mlađi sin. U braku sa Ankom Rocinom Lingoševom ima starijeg sina Borisa i kćer Jadranku koja se udala u Pelajićeve. Sveukupno su mu podarili desetero unučadi i osmero praunučadi. Deveto je na putu. Rodit će ga unuka Petra.



Osim uz glazbu, blanju i stolariju, Branko je bija vezan i uz sport. Nogomet i rukomet. Osim kao igrač, vodiškom rukometu je puno doprinija i kao dugogodišnji predsjednik kluba. Imenovan je i počasnim predsjednikom.

Kad smo kod sporta i sportaša, evo i jedne zgode iz kraja šezdesetih, kad se zateka u Beogradu. S prijateljima se vozija u auti splitske registracije. U jednom trenu zaustavi ih milicajac koji je, ugledavši Branka, reka: „Pa, gde si bre Đajiću!? Što ti radiš u ovom autu?“ Valjda je sličnost njih dvojice bila takva da je milicajac bija uvjeren da isprid sebe ima legendarnog nogometaša, a ne našega Branka. Branko ga nije tija razočarati pa je prihvatija „igru“.

Obiteljska kuća Rokanovih nalazila se pored balotane. Zato su svi oni bili puno vezani uz balote. Posebno Brankov otac Dane. Niko nije vaja balote dobro ka on. Bija je dobar u tome koda se rodija u obiteji Arambašinih, a ne u Rokanovima iz Dulcina. Dane je bija veterinar i zna je puno o medicini i likariji. Pa je nešto od tog znanja pokupija i Branko.

Kažu za starost da je lipa. U Brankovom slučaju to je istina. Još uvik vozi autu, dobrog je zdravja, i u glavi i u nogama. A, i rukama. Baš zato, svakodnevno odlazi u svoju radionu i druži se sa planjom (blanjom) i drvom. A, da je i dalje vrhunski meštar, dokaz su i ovi brodovi, izloženi u knjižnici. Dođite i uživajte u njihovoj lipoti!

Šjoru Branku, a i njegovim sestrama, želimo i nadalje dobro zdravlje. Nije upitno da su oni sazdani od dobrog materijala. Jer, kad se pomišaju prvinska i vodiška krv. U Belgiji. E, to je dobar recept.

P.S. Koristim priliku da vas pozovem da 25.5. dođete u Kulturni centar na predstavljanje knjige gospođe Seke Taradžić o Dulcinu i okolnim ulicama. Bit će lipo. Evo, baš jučer, u knjižnici su se našle Ksenija Kekina, Meri Dumpa(v)lova i Sanja Bekićeva kako bi se „uigrale“ za tu večer. U programu će, osim njih, sudjelovati i glumac Jakov Bilić, profesorica Tatjana Roca, „Vodiške Perlice“, domaće klape,… Bit će kroštul i fritul… Vidimo se!

Ispod arhivske fotografije Tonći Juričev Grginov

Vaša reakcija na članak
Poslijednja izmjena dana Subota, 14 Svibanj 2022 19:40
djelomob1.jpg