Lipanj 16, 2021 1015

Intervju napravljen 2003. godine

Razgovor s g. Milom Bastićem, dobrim duhom Vodica

Ocjeni sadržaj
(9 glasova)

U predgovoru zbirke pjesama „Vedran“ piše kako je ona zamišljena „kao draga uspomena na njena prerano otišla autora koji je, iako još neizgrađen u cijelosti, zasigurno bio višestruki talent, kako u lirici tako i u glazbi.

Tome svjedoče njegovi nastupi na gimnazijskim priredbama (Vrana, Antun) i školskim smotrama (Lidrano).“ Napisala je to Vedranova profesorica Danijela Grubišić. O Vedranu Juričev-Martinčevu je riječ. Vedranu Cotovom. U predgovoru još stoji da je „Vedran sebe i svijet doživljavao i osjećao kao vječnu ljubav (ljubav je san/koji sanjaju svi/ljubav je vječna/ljubav smo mi), ali nije razumio zašto u životu vlada nesklad, zašto je teško živjeti san.“

Žao mi je što Vedrana nisam uspio dobro upoznati. Čini mi se da je naš jedini kontakt bio kad smo Sanja i ja, radeći anketu o „šantarelu“ ili „basaduri“, naišli na njega i njegovu sestru Mar(i)jetu. Miljenik svojih sestara, druga je Zrinka, imao je tada ne više od dvije godine i nekoliko mjeseci.

Kako sam već napisao citirajući profesoricu Grubišić, Vedran je bio svestran. Redovito je sudjelovao u Lidranu. Kad je bio u osmom osnovne natjecao se intervjuom kojeg je napravio sa gospodinom Milom Bastićem, kroničarom našeg mjesta. Čitajući ga danas ponovno, a i on je uvršten u Vedranovu knjigu, poželio sam da ga objavimo na stranicama Info Vodica. Pročitajte ga. Pročitajte razgovor osmaša Vedrana s autorom stihova vodičke himne. Preporučujem ga svima koji vole (stare) Vodice. Nadam se da će i Ivan Cukrov pronaći u tome štivu poneki podatak koji će mu dobro doći za pripovijedanje turistima o našem Selu (sutra je prva tura!).

Prije nego vas prepustim Vedranovom intervjuu sa šjorom Milom, napomenut ću da je napravljen 2003. godine, a njegov rad mentorirao je prof. Zdravko Todorović.

Kad živite punim plućima, onda i u svega sedamnaest godina možete postati besmrtnik.

 

Osnovna škola Vodice                                                        Lidrano, ožujak 2003.

Učenik: Vedran Juričev-Martinčev

Voditelj: prof. Zdravko Todorović

 

Razgovor s g. Milom Bastićem, dobrim duhom Vodica

 

S KORIJENIMA U VODI

 

    Na više mjesta u Vodicama vidjeli smo oglas u kojem piše da g. Mile Bastić, dipl. ekonomist, galerist, novinar i pjesnik, piše knjigu i scenarij za film o vodičkim bunarima. Posjetili smo ga njegovu stanu, ne da bismo predali tražene fotografije o vodaricama, nego da bismo porazgovarali o vodi u Godini slatkih voda, 2003., i o svom gradu.

° Počnimo, g. Bastiću, Vašim stihom/naslovom: Voda je gradu podarila ime…

M. Bastić: Da, voda ovuda oduvijek teče. Ljudi su davno ovo ozemlje krstili Vodicama.

° Vodice su grad zatvorenih, zatrpanih bunara…

M.Bastić: Govorilo se o 400 bunara, vodovod ih je „istisnuo“, zatrpao. Ima ih još stotinjak zapuštenih, zaboravljenih. Iz jednog čak smokva raste, stablo smokve. To ću ići snimiti.

° O Vodicama na vodi, o gradu bunara pripremate knjigu i scenarij za film.

M. Bastić: Ispravljam, ne o gradu bunara, nego o jednom čudesnom vodengradu s malim čudesnim podzemnim vodovodom, starim nekoliko stotina godina. Male su Vodice za žednih, sušnih godina snabdijevale velike gradove, Šibenik, Zadar, otoke, bliža i dalja naselja… Zato je Veliko vijeće Mletačke republike dopustilo da se, na zahtjev šibenskih knezova i kapetana, oko naselja podignu obrambene zidine i kule, što je i učinjeno početkom 17. stoljeća. Nažalost, one su srušene, a tako se na zemljovidu lijepo vide s vodovodom i bunarima. Karte koje imam uvrstit ću u knjigu i svi će ih moći proučavati.

° Nakon ovog izleta u povijest, recite nešto o kruni gornjeg bunara na Rudini, nedavno postavljenoj.

M. Bastić: Ponavljam, ne pišem o bunarima, ne bavim se krunama. Pišem o postanku i opstanku Vodica, zahvaljujući vodi, toj sreći u tekućem stanju, pravim kompjutorsku studiju cijelog vodovoda. Želim da naš grad dobije na svom glavnom trgu zaštićeni vodovod s odgovarajućim natpisom.

A što se tiče kruna, o njima će suditi fotografije. Uostalom, malo ih imamo, mnoge su nestale. Krune se razbijaju, a ostaje glava, voda, izvori. Te izvore treba zaštititi, jer izvori smo mi. Meni krune nisu bitne, njih ostavljam arhitektima i konzervatorima.

° Što biste, g. Bastiću, rekli o izgledu trga s bunarima, o staroj Rudini, današnjem Trgu dr. Franje Tuđmana?

M. Bastić: Knjigom ću baš istaći važnost trga na koji se grad mora vratiti. Pa tu su bili zvonik, crkva, župni ured, dućani, mesnice, šnajderaji, vatrogasci, i bunari na kojima su ljudi i voda po koju dolaze u svako doba, dan i noć. Ondje se igralo, plesalo, ondje su se održavali govori, mitinzi. Tamo su momci dočekivali cure koje su dolazile po vodu kad je trebalo i kad nije trebalo. Znale su je proliti da bi opet išle na bunar…

° Odšećimo s Trga, zađimo u ulice…

M. Bastić: Da, s Trga vodi 25 uličica unutar bivših zidina. U njih treba vratiti život, stranci će ih rado posjećivati, zavirivati u njih…

° Kako spasiti stare kuće poput one u kojoj je ljetos otvorena Galerija More?

M. Bastić: Da, ona je tipičan primjer starog vodičkog graditeljstva. Ostala je cijela, netaknuta. Grad bi morao znati zaštititi takve kuće. Nadam se da ćemo osnovati ogranak Matice hrvatske koji će čuvati mnoge vrijednosti. I vi mladi, već kao osnovci, mogli biste pomoći u obilježavanju, otkrivanju i čuvanju značajnih lokaliteta.

° A kultura u gradu? Imamo li što osim knjižnice?

M. Bastić: Teško je priznati da nemamo, ali…

° Što biste još dodali?

M. Bastić: Sve ću učiniti da knjigu i scenarij što prije privedem kraju. Vjerojatno će moj primjer slijediti i drugi.

° Gospodine Bastiću, započeli smo stihom, završimo također pjesnički. Složit ćete se da nam se grad ljulja u „zivki o vode“?

M. Bastić: Slažem se da se ljuljamo na vodi. Vješto ste me izazvali da pokažem, pročitam novu pjesmu, koja će dobiti grafičku opremu s mojim novim simbolom. Zove se „Vodice u srcu“.

………………..

ispijajući vrulje, preskakajući izvore

i opet ostajući žedan vode vodiške ………….

………………..

jer ja sam dok je

stare soli, ulja, vina i stijene u izvoru ……….

° Lijepo smo zahvalili g. Bastiću koji nam je mudrim mislima i osjećajnim stihovima pokazao kako se voli rodni grad.

 

Poslijednja izmjena dana Srijeda, 16 Lipanj 2021 21:23
djelomob1.jpg