Rujan 19, 2022 649

Radovi Ive Čaće na virtualnoj izložbi Hrvatskoga povijesnoga muzeja u Zagrebu

Ocjeni sadržaj
(3 glasova)

Na mrežnim stranicama Hrvatskog povijesnog muzeja kustosica Snježana Pavičić postavila je virutalnu izložbu „Internatitis – likovna djela Ivana Čaće 1941.-1943.“ kojom je prvi puta šire prezentirano likovno djelovanje ovog agilnog samoukog pisca i slikara.

Postavljeni su Čaćini crteži i tekstovi iz fundusa Hrvatskog povijesnog muzeja, a teme kojima se izložba bavi su: svakodnevni život interniraca s gorućim problemima njihova smještaja, preživljavanja, prehrane i rada. Poneki su crteži ilustracije starih arhitektonskih građevina, poput kazališta, samostana i crkava, koje su bile prenamijenjene za potrebe logora te su sada ovi crteži ujedno svjedočanstvo njihove destrukcije.

Osnovni pisani izvor koji je autorici izložbe poslužio kao idejna podloga je autobiografski dnevnik Ive Čaće „Internatitis“ (HPM/MRNH-D-1155), po kojem je ova virtualna izložba i nazvana.

Ive Čaće (Vodice, 26. IV. 1903. – Zagreb, 23.11.1947.) pučki slikar i književnik, već u vremenu između dva svjetska rata počinje objavljivati pjesme, prozu i crteže u opozicijskim listovima pretežno ljevičarske orijentacije (Glas omladine, Hrvatsko selo, Književni glas, Savremeni pogledi, Seljačka misao) te surađivati sa skupinom pučkih književnika i slikara, pripadnika Hlebinske slikarske škole (Mihovilom Pavlekom Miškinom, Franjom Mrazom, Ivanom Generalićem, Markom Viriusom i dr.). Zajedno s njima sudjeluje u izdavanju „Zbornika hrvatskih seljaka“, u Zagrebu 1936. i 1938. te izlaže na „V. Izložbi hrvatskih seljaka-slikara“ 1938.

Rizk Casino Bonus

Godine 1936. ima samostalnu izložbu u zagrebačkom Salonu Šira - s bratom Matom, također stolarom i samoukim umjetnikom. Kasnije sudjeluje na skupnoj izložbi trinaestorice likovnih umjetnika, slikara i kipara zajedno s istaknutim imenima, poput Detonija, Radauša, Price, Murtića…

Čaćina literarna bibliografija sadrži nekoliko različitih književnih vrsta: uz dramske tekstove i igrokaze, pretežno iz partizanskog života („Veliki korak“, „Drug Babuška“, „Pionir“, „Uspon i pad jednog pandura“), pisao je novele, aforizme i pjesme, potonje isključivo na vodičkoj čakavici. Zato nije neobično da je nakon završetka Drugoga svjetskog rata (iako samouk) primljen za ravnopravnog člana Društva književnika Hrvatske, dok je istovremeno bio zaposlen kao referent Ministarstva prosvjete u Narodnoj vladi Hrvatske.

djelomob1.jpg