Lipanj 13, 2021 499

Iz tiska izašla deveta knjiga Vesne Štulić: Ideja o zbirci poezija se rodila na jednom sasvim običnom i kratkom putovanju brodom između Zlarina i Prvića.

Ocjeni sadržaj
(2 glasova)

Upravo je iz tiska izašla deveta po redu zbirka poezije Vesne Štulić, naziva Koralj mojih dubina. Niska je to od 72 koraljne perlice, podijeljena u tri cjeline; Nebeska jedra, Danajski maslinici te istoimena naslovu Koralj mojih dubina.
Zbirka je ljubavne tematike, premda gotovo kroz cijelu zbirku autorica upotrebljava tih nekoliko metafora: more, maslina, koralj, jedra...

-    Ti valovi, koji u vječnom ritmu slijede svoj put do uvale, odnosno do čitatelja, puštam da se kao cjelina mora probude u čitatelju, da probude novi, drukčiji osjećaj, da zajedno zaronimo u dubine i otkrijemo tek djelić priče - poezije o morskom dragulju - koralju." - kazala nam je autorica u razgovoru.

Nadalje pjesnikinja kaže, kako se ideja o zbirci rodila na jednom sasvim običnom i kratkom putovanju brodom između Zlarina i Prvića. Stoga ne čudi i nekoliko pjesama posvećenih najvećoj pjesnikinji među pjesnicima. Ipak zbirka je ljubavne tematike, pa je u prvom planu "on" kojeg na trenutke kroz stihove imenuje otokom, a na trenutke njenim Morem. 

Predgovor za zbirku napisala je Marija Ivoš, pjesnikinja i likovni pedagog, koja je između ostalog kazala: " Pjesnikinja Vesna razgolitila nam je svoje osjećaje, svoju dušu i dopustila je nama, njezinim čitateljima da taj njen poetski val razbije u sebedarju ljubavi svima nama. 

Ona ima svoje vlastite riječi, svoje plovidbe morem kojemu brodi u stvaranju svoje poezije. Ona se ne stidi suza, ni ljubavi, ni pohote, ni sebe žene u davanju ljubavi, sebe majke dok klizi niz svoje otoke nad morem, dok klizi svojim maslinicima, jer je zrela i podatna i spremna sebe dati muzi poezije do rasprsnuća svih emocija. 

Ona sebe daje u nutrini koja živi kao njeno, u snovima fantastične stvarnosti u kojoj ona, pjesnikinja, samo ljepotom stiha svoju dušu poeziji predaje u skrivenim svjetovima koraljnih grebena koji pamte stih po stih uronjen u morske dubine. 
Tamo u dubinama ona pronalazi to božansko svoje nadahnuće. Pronalazi te koralje crvene, zgusnute od Perzejeva bijesa u Meduzinom posljednjem okamenjenom sjećanju ljubavi i pokornosti koji koralj na inženj vješaju dok im parona, žena koraljareva blagoslov daje i dok se sve zatvara u mreže koje love i čovjeka i ptice i ribe i nebo i mitove bogova Grčkih."

Obzirom da je koralj simbol ljubavi i vjernosti, autorica u jednoj pjesmi kaže:
"Tvoje usne - greben/ na kojeg priljubljene/cvjetaju -/ moje usne koraljne boje."

No, isto tako već u sljedećoj ona ne traži od te svoje ljubavi ništa " Ne treba meni ništa -/tek otok nad morem/ da mi bude zipka/ i jedan rubin/ dozrelog šipka.

Više o autorici pročitajte u članku objavljenom na portalu Infovodice
 

djelomob1.jpg