Bumba top desk
14 Lis 2017 Ilustracija / Pixabay
    3048

Fei Lun (faj lun) – Kako je nastao novac

Ocjeni sadržaj
(0 glasova)
0
Poslijednja izmjena dana Subota, 14 Listopad 2017 22:35

Paradigme, temeljno uvjerenje je ishod svake znanosti, zaključuje američki filozof Thomas S. Kuhn. Na njima se kasnije gradi čitav znanstveni konstrukt. Sjetimo se kad je Kopernik došao na ideju da bi sunce moglo biti u središtu svijeta otvorili su se znanosti novi horizonti i sve je ponovo trebalo računati. Nije lako napustiti staro uvjerenje, treba vremena, rada i nekad žrtve. Jednom je netko rekao da se nove ideje najprije ismijavaju, onda se silom pokusaju oboriti i na kraju prihvate, kao svi su to ionako znali.
Jednom sam čitao da grupa austrijskih advokata pravno brani osobe koje nisu mogle vratiti kredite i to bez naknade, samo sa svrhom da se pitanje neoplativosti kredita pokrene. Neznam dali još to rade i koliko su bili uspješni ali njihov glavni argument je taj da banke ionako nisu ništa izgubile jer novac koji su osobama dali kao kredit nije ni njihov niti od štediša nego su ga upisom na tekući račun jednostavno iz ničega stvorili. Da, dobro ste pročitali, oni su novac upisom na račun iz ničega stvorili. Jedini gubitak za banke je taj da nisu na kamatama zaradile. Ukoliko novac nije vraćen i ostaje u opticaju, razvodni se kroz inflaciju te jedini oštećeni je zapravo narod.


Možda ste čuli za izraz „pustite da vas novac radi za vas" na što je jedan satiričar pitao jeli netko vidio novčanicu od 100 eura sa lopatom u ruci. Trebali bi biti svjesni, da bi nečiji novac zaradio netko drugi mora to odraditi. Ili kako to da je Njemačka spašavala svoje banke tako da im je ogromne novce dala a s obzirom da toliko novaca država nije imala posudila je novac u tih istih banki (naravno uz kamate)? Kako to da nama, koji imamo mnoge ekonomske i financijske stručnjake, ljudi iz Slavonije bježe, a zemlja se zapušta i propada ? Ernst Wolf u jednoj svojoj knjizi navodi primjer kako je Hedgefonds-Manager John Paulson 2010 g.zaradio 5 milijardi dolara. Njegova dnevna zarada je 19.2 miliona dolara ili oko 10 miliona dnevnih plaća ispod 2 dolara. Danas na svijetu žive 2,5 miliarde ljudi ispod 2 dolara dnevno.

Znamo da gotovo sve zemlje na svijetu imaju dugove. Što su zemlje bogatije to imaju više duga, najviše Luxemburg, Amerika, Njemačka, Japan itd. A kome to one duguju? Ako jedni drugima duguju onda mogu taj dug najvećim djelom poništiti. Ako dugujemo vanzemaljcima, onda u redu, njihovo smo roblje. Ako dugujemo budućim generacijama, kako su nam to naši praunuci koji se još nisu rodili posudili novce, odakle nam pravo na to? Dali nekome pada na pamet da tu nešto ne štima, da smrdi na prevaru, da sve to nekako na krivim temeljima stoji? Na krivoj paradigmi. Prošetajmo malo kroz povijest.

Jednog maglovitog vikenda u studenom 1910 g. sastala se grupa visokih bankara na tajnom sastanku na otoku Jekyll pred obalom US-Georgije. Skovali su tajni plan ali s obzirom da tadašnji predsjednik republikanac William Howard Taft to nebi potpisao, velikom masom novca u izbornoj kampanji uspjeli su republikance podijeliti i namjestiti svog kandidata za predsjednika. Par dana pred Bozić 1913, kad su mnogi parlamentarci već bili sa svojim obiteljima, sazvali su parlament i donijeli odredbu koju je njihov predsjednik Woodrow Wilson par sati kasnije potpisao. Napravili su prevaru na koju je još Thomas Jefferson, 3. predsjednik SAD-a još početkom 19. stoljeća tadašnje parlamentarce upozoravao: „Ako američki narod dozvoli privatnim bankama da kontroliraju novac najprije kroz inflaciju zatim deflaciju, onda će banke i koncerni koji uz njih rastu oduzeti ljudima svu imovinu, da njihova djeca kao beskućnici rastu u zemlji koju su njihovi očevi osvojili". Tako je prevarom nastao FED (federal reserve) glavna američka banka u privatnim rukama, van državne kontrole, koja kontrolira emisiju američkog dolara.

Prevaranti su znali što ih je već stari Amschel Rotschild naučio rekavši „dajte mi kontrolu nad novcem neke zemlje i svejedno mi je tko donosi zakone". Morali su ići na sigurno. Jest da je već Američki zakon o bankama iz 1863, kako piše dr.dr. Wolfgang Berger u eseju „City of London", dozvolio monopol nekim privatnim bankama u izdavanju novčanica i kuća Rothchild iz Londona je dobila najveći dio akcija prve američke banke koja je upravljala dugovima države ali kad se predsjednik Abraham Lincoln nije htio zaduživati kod banke nego je američki građanski rat financirao izdavanjem obveznica koje je nazvao „greenbacks", kakva drskost, morali su ga ubiti. Takve se greške sada nesmiju ponoviti, ustanovili su FED i time kontrolu nad novcem. Američka država je postal njihov rob.

Počele su čuvene financijske krize koje su pokušavali štampanjem novca, mijenjanjem kamatnih stopa, zaduživanjem države i sl. držati pod kontrolom ali bez većeg uspjeha. Mnogi pametni ljudi vidjeli su problem kao i tadašnji Predsjednik F.D.Roosevelt , koji je u svom govoru pred predsjedničke izbore, 31. listopada 1936 u New Yorku izjavio kako se godinama bore protiv visokih financijera, ratnih spekulanata i profitera...„dati se regirati od organiziranog novca je isto kao biti od mafije regiran".

Zadnji predsjednik koji je pokušao FED razvlastiti bio je John F. Kennedy. On je 4. lipnja 1963, potpisao predsjedničku odredbu br. 11110, koja je dozvoljavala vladi izdavati novac tako da su neko vrijeme bile u opticaju novčanice od vlade i od FED-a, „United States Note" i „Federal Reserve Note". Kakva drskost s njegove strane, morali su ga ubiti. Njegov nasljednik Lyndon B. Johnson je već prvi radni dan svojim potpisom povukao odredbu br.11110. Od tada se nijedan američki predsjednik nije vise miješao u "višu" politiku.

Drugi korak se zbio na konferenciji Bretton Woods pred kraj rata 1944. godine gdje je uspostavljen dolar kao vodeća svjetska valuta vezana za zlato sa čvrstim odnosom prema drugim valutama, a sva trgovina naftom odvija se sa Dolarom (petrodolar), tada je ustanovljena svjetska banka i međunarodni monetarni fond (IWF). Dolar je prodro u svaki kutak zemaljske kugle i svi su trebali dolar.

Treći korak je proveden kad je predsjednik Nixon 15. Kolovoza 1971, da bi financirao vijetnamski rat potpisao odredbu kojom se dolar odvezuje od zlatnih rezervi, dakle nije pokriven zlatnim rezervama čime je praktički otvoren put pljački svijeta. Novac bez pokrića u zlatu, šareni papir. Cijeli svijet je pao pod vlast dolara, a svjetska financijska elita trljala je ruke.

Za euro vrijedi isto, u knjizi Njemačke nacionalne banke na str.48 stoji napisano „Euro je čisti papirnati novac i nije u zlatu i plemenitim metalima pokriven...". Mnogi ekonomisti se slažu da novac nemora biti pokriven zlatom ali u najmanju ruku količina novca mora pratiti rast vrijednosti ali i to je izmaklo kontroli jer u zadnjih 30 godina se volumen proizvedenih roba i vrijednosti povećao 5 puta a količina novca preko 50 puta.

Švicarski novinar koji se bavi ovom temom, Christian Pfluger, u uvodu svoje knjige „Das nächste Geld" navodi jednu interesantnu priču.

„Jedan hodočasnik se uputio na sveto brdo u jedan samostan da u povućenosti od svijeta i sabranosti provede jedan tjedan. U zadnjem mjestu na putu svrati u krčmu i dade krčmaru sav novac koji je kod sebe imao, veliku novčanicu od 1000 franaka, da mu sačuva do povratka. Tek što je hodočasnik zamakao iza brda, uze krčmar novčanicu i ode kod mesara nabaviti mesa za sljedeći tjedan. Ovaj poslije ode kod seljaka i kupi tele za sljedeće klanje. Malo kasnije stoji već novi stol i stolice kod seljaka kupljene sa tom novčanicom koju sad ima stolar u ruci. Stolar se pogađa sa krčmarom zbog pira jer udaje kćer. Cijelo selo se sakupilo kod krčmara na pir kad evo hodočasnik se vraća s brda. Krčmar koji je opet u posjedu novčanice vrati je hodočasniku a ovaj uzevši je raspara je i kaže da je ionako bio krivotvoreni novac (falsifikat)".

Kao što se vidi iluzije mogu isto funkcionirati ako svi u nju vjeruju: Ovaj krivotvoreni novac je potaknuo stvaranje novih vrijednosti (proizvodnju) od čaga cijelo selo ima koristi jer su svi vjerovali u taj novac. Da nas sadašnji novac još uvijek funkcionira ne znaci da stoji na čvrstim temeljima, on može biti i krivotvoreni novac.

„Produžimo malo priču i pustimo hodočasnika malo duže na brdu, a novčanicu dalje da kruži po selu. Postolar pravi cipele, zidar gradi kuće, pekar peče.. itd dok novčanica dođe do učitelja koji je malo bolje pogleda i ustanovi da je krivotvoreni novac. Ne znajući što da radi povjeri stvar gradonačelniku a ovaj sazove seosko vijeće te nakon poduže rasprave donesu jednoglasno odluku. Krivotvorena novčanica ostaje". Odluka je razumljiva. Tko želi jednu lijepu iluziju sa mnogim prednostima staviti pod sumnju kad je svima koristila i nitko nije imao posebno velike koristi u odnosu na druge. Drugačije bi izgledalo kada bi se hodočasnik doselio, izgradio veliku kuću, obogatio se krivotvorenim novcem, utjecajne ljude potplatio (posebno sumnjičavog učitelja) da seosko vijeće njegov novac ne povuče iz opticaja...s vremenom bi pokrenuo seoske novine da javno mjenje zadrži na svojoj strani a kasnije i policiju da neutralizira moguće proteste i nemire. Upravo to se i dogodilo.

Najbogatijih 85 osoba posjeduje vrijednosti imovine koliko siromašnija polovica svjetskog stanovništva. Razdor između bogatih i siromašnih je sve veći. Što se više pomaže siromašne zemlje one zapadaju u veću bijedu, što se više zauzimamo za mir ima vise ratova. Izlaz iz kriza se vidi samo u neprestanom rastu proizvodnje i potrošnje do tih mjera da smo zemlju, vodu i zrak zatrovali.

Dvije najveće konstruktivne greške (ima ih još) današnjeg novčanog sistema su način nastajanja novca i kamata. Preko 95 % novca nisu novčanice , ne štampa se nego nastaje izdavanjem kredita tzv."fiat money" (Fiat = nastani, budi). Dakle kad netko potražuje kredit u banke ona mu zapise broj sa nekoliko nula i nastane novac kojim on obavlja poslove i naravno mora nakon nekog vremena u ratama vratiti i to vise novca. Kad čovjek vrati glavnicu banka je opet poništi i ona nestaje ali čovjek vraća i kamatu, a tog novca nema pa matematičkom točnošću jedan dio uzimatelja kredita mora propasti te najčešće ostati bez imovine. Na nivou firmi i države dolazi do oduzimanja zvanog privatizacija (vjerojatno od privare= tal. opljačkati). Rješenje je u sve većem izdavanju kredita ili zaduživanja države cime novi novac dolazi i koje kad tad mora doci do zasićenja.

Druga greška su kamate. Kamate i složene kamate, kako dr. W.Berger u svom predavanju citirajući Gandija objašnjava, krive su za tri velika zla na svijetu: Znanost bez ljudskosti, zatim trgovanje bez morala i bogatstvo bez rada. Jedan interesantan račun „Josipov fening" danas bi se reklo „Josipov cent" prikazuje kako exponencijalno raste novac u sistemu složene kamate (kamata na kamatu).
Pitanje je koliko novaca bi imao Isus ako bi Josip za Njega kad se rodio, pred nešto vise od 2000 g. položio 1 cent na banku uz kamatu od 4% ? Nećete vjerovati: Kod 4% kamate bilo bi to 186.671.780.195.916.000.000.000.000.000.000 Euro. I ja nisam vjerovao ali kroz složenu kamatu nastaje jedan ogroman exponencijalan rast sa nevjerojatnim prirastom.

coins-163517_1280.jpg

Godina 118: od 1 Cent nastao je 1 Euro. Ne izgleda puno ali se iznos ustostručio. Otprilike svakih 120 god. ustostručuje se iznos. Godina 294: Uštedje vina je prešla 1000 Eura. Godina 385: Isus već ima prvi kilogram zlata. Godina 561: 1 tona zlata. Godina 812: Zlato se povećalo na 1 kubični metar zlata. Godina 1156: Kocka od zlata se na jednoj strani produžila na 1 km. Godina 1871: Konačno je vrijednost tako narasla da vrijedi koliko jedna zemaljska kugla od čistog zlata. Godina 2012: Vrijednost 1 centa narasla je na 255 Zemaljskih kugli od čistog zlata. Sada je otprilike jasno zašto složena kamata redovito dovodi do raspada novčanog sistema. Nevjerojatan rast novca proizlazi iz toga da kamata ne pada samo na 1 cent nego svake godine na kamatom uvećanu vrijednost, dakle kamata na kamatu. Da je Isus svake godine dizao svoje kamate na 1 cent zaradio bi danas 1 Euro !

Još je Aristotel, kamatu gledao kao nešto neprirodno „Novac je za razmjenu izmišljen ali kroz kamatu množi se kroz sama sebe...ovaj način poslovanja je protuprirodan". Sve religije su kamatu zabranjivale. U židova (SZ Izlazak 22,24; ponovljeni zakon 23,20...) unutar svog naroda je kamata na posudbeni novac, hranu, živad bila zabranjena. U islamu je kamata zabranjena. U kršćanstvu (Lk 6,35) je bila dugo zabranjena jer poruka evanđelja je davati i dijeliti. Cijeli rani i srednji vijek pun je zakona, crkvenih sinoda i koncila kao i kraljevskih odredbi koji su zabranjivali uzimanje kamata. S obzirom da se novac najčešće pozajmljivao u slučajevima slabe žetve ili drugih nepogoda da bi se preživilo, uzimanje kamata je smatrano kao bogaćenje na tuđoj nevolji. Naplaćivanje kamata se uzimalo kao težak grijeh krađe a u slučaju klera (svećenstva) prijetilo je izopćenje iz crkve. Ne može se služiti Bogu (time i čovjeku) i Mamonu (demonu novca) rekao je svojevremeno Isus.

Na međunarodnom nivou kamata je ogromno opterećenje za zemlje u razvoju. Na jednom međunarodnom skupu jedan je afrički političar 2008 izjavio „ mi smo 1985/86 g. 5 Milijardi Dolara posudili, do sada smo 16 milijardi dolara vratili i nama se još govori da imamo dugove zbog kamata".
Kamatni sistem je jedna velika pumpa koja novac i druge vrijednosti prebacuje od onih koji stvaraju prema onima koji puno posjeduju. Nakon najtežih prvih par miliona, novac sam dolazi ispod kušina kad se ujutro probude. S druge strane, svaki proizvod koji za život trebamo opterećen je kamatom, po stručnim procjenama u prosjeku 40%,(kod imobilia do 80 %), jer je u svakoj cijeni sadržana kamata od financiranja proizvodnje i to na svakom njenom stupnju. Vjerojatno ste pogodili kome tih 40% od svake kupovine idu.

S obzirom da novac nastaje izdavanjem kredita i zaduživanjem države putem obveznica, ispada da je sav novac zapravo dug, a cijeli sistem se održava samo time da se izdaje još vise novih kredita i da se države još vise zadužuju dok sve ne pukne. Dug je plaća robova rekao je netko.

Još je važno spomeniti da danas relativno mala količina novca stoji na raspolaganje privredi a najveća masa novca se kreće na financijskom tržištu (?) u financijskoj industriji (?) kroz različite financijske produkte (?). Da budem jasniji nije to nikakva industrija niti što proizvode a i nema toga kupiti na pijaci, to su spekulacije i kockanje novcem što ovaj nezdravi sistem omogućuje.

Okrenimo sada drugu stranu. Kaže se da su ljudi na počecima civilizacije razmjenjivali robu tj. trampili. Jedan američki antropolog je u svojim radovima pokušao dokazati da se trampalo samo sa neprijateljskim plemenima. Unutar svog plemena ljudi su doprinosili na različite načine, uzimali što im treba, mnoge stvari zajednički radili i uranjivali. Čovjekova priroda je usmjerena na kooperaciju, suradnju, a ne na divlju konkurenciju bar ne u ovoj stvari.

Nekada davno Mongoli su napali dijelove Kine, opljačkali su narod i pokupili sve što je vrijedno, zlato, dragulje, nakit misleći ionako će ta zemlja i narod propasti jer nemaju čime trgovati. Ali tržište je opet proradilo. Seljak bi išao kod trgovca, uzeo što mu treba a trgovac bi kredom na tablu zapisao neki broj. Nakon par dana donio je svoje proizvode trgovcu i nakon pogodbe trgovac bi robu preuzeo i napisao na tablu drugi broj. Tako se razvio jedan sistem, Fei Lun (faj lun) i održao se preko tisuću godina. Uskoro je kredu zamijenio papir, mali blokići za svakog kupca, tako da još i danas u nekim krajevima Kine paraju papir na sahranama čime se poništava dug pokojnika iako su zaboravili odakle taj običaj dolazi. Ovaj primjer navodi bečki prof . Franz Hörmann kao prvi primjer za informacijski novac. Kasnije su Kinezi izmislili papirni novac koji je vladar izdavao i izgleda da su ga dobro kontrolirali kad se stara kina razvila u zavidnu kulturu.

U „mračnom" Srednjem vijeku , pise dr. Wolfgang Berger u svom eseju „Fliessende Geld" o novcu koji protječe, kako je 1150 godine Magdeburski biskup Wichmann (1110-1192) uveo je novi način ubiranja poreza. Kovao je novčanice „breakteaten" najčešće s jedne strane otisnute sa grbom i godinom. Novačim bi se trgovalo i novac je opticao ali nakon godine dana (negdje dva puta godišnje) prestao bi važiti a oni kod kojih se zatekao vraćali su ga vladaru gdje su za deset novčića dobili osam. Novi novčići dobili su otisnut novi datum, a razlika od dva novčića je bio porez koji je bio dovoljan za održavanje gradskih „državnih" funkcija. Zbog jednostavnosti, sistem se proširio po cijeloj srednjoj Evropi i ekonomija je bujala. Između 1150 do 1450 godine nije bilo većih ratova a najljepši srednjovjekovni gradovi i većina katedrala nastali su u to vrijeme. Bilo je preko 100 crkvenih blagdana i naravno „modri ponedjeljak" kad su se ljudi trijeznili jer se nedjeljom malo duže slavilo.

U vihoru prvog svjetskog rata, vlakovođa Michael Unterguggenberger naiđe na časopis „Der Physiokrat" koji se bavio ekonomskim temama a izdavao ga je u malom broju poslovni čovjek, u ekonomiji autodidakt, Silvio Gesell. Njegove teze su bile da novac mora biti kao i sve drugo u prirodi probavljiv i ako se ovako nastavi, da se skupljanjem novca može još vise dobiti, nevolje će se i poslije rata nastaviti. Ne topovi i tenkovi nego burze i banke će svijet razoriti. Upravo tako, počele su ekonomske krize.

Tako se naš vlakovođa Michael Unterguggenberger počeo baviti ekonomijom i bio je politički angažiran te je postao i gradonačelnik austrijskog gradića Wörgl u Tirolu 1931 godine, upravo u vrijeme kad je velika kriza već dosegla Evropu. E sad je bilo ozbiljno, država je počela štediti, ljudi su ostajali bez posla. Underberg se odvaži i uvede sistem nekih markica koje se ljepilo na novčanice čime su gubile vrijednost nekoliko postotaka ako se nisu izdale nakon mjesec dana. I stvarno sve je proradilo i u njegovoj općini bujao je život, gradili se mostovi, kanalizacije, ceste, škole, obrti i tvornice su opet proradile i to u vrijeme kad je u Austriji sve stalo.

Dolazili su izvana stručnjaci da vide to čudo. Banke su primijetile opasnost pa su ga tužile pred austrijski ustavni sud gdje je morao prestati s tom praksom te je već 1933 g. sve bilo prošlost. Ljudi iz njegove općine su ponovo pali u siromaštvo kao i cijela Austrija u to vrijeme. U povijesti je poznato kao "Wunder von Wörgl" (čudo iz Wörgla).

Već par godina prije bilo je i u Njemačkoj na više mjesta sličnih experimenata po zamisli Silvia Gesell tzv. WÄRA pokrenut od njegovih pristaša Hans Timm i Helmut Rödiger. Experiment se počeo širiti po Evropi čak do Amerike. Naravno da je imao svojih slabosti, lijepljenje nekih markica, mučno preračunavanje koliko je novac vremenom gubio ili nepraktičnost u trgovini među zemljama i tako se experiment ugušio, ugušili su ga. Siguran sam da takvi novi experimenti svjetskoj financijskoj eliti nisu odgovarali. Lako je ubiti jednog Lincolna ili Kennedyja ali ovdje niću iz naroda nove za njih opasne ideje koje treba ugušiti na vrijeme, treba narodu dati novu zabavu da mu te gluposti ne padaju na pamet. Možda je upravo to bio glavni razlog da se po Evropi potiču nemiri, diktature i pokrene svjetski rat, povjesničari bi to mogli s ovog ugla promisliti. Veliki rat gdje se sve poruši i uništi je kao tipka „reset" i sve počne opet od početka sa osvježenim starim sistemom.

Slično i zlatno doba srednjeg vijeka je prestalo kad su se opet vratili na ljepši „čvrsti" novac koji se mogao štediti i staviti na stranu za crne dane. Vjerojatno je to ideja trgovaca koji su počeli jačati i nije im se svadilo da im novac „nestaje". Trgovci su postali moćni, bavili se bankarskim poslovima a najpoznatiji je Jakob Fugger (1459-1525) iz Augsburga, koji je u nekoliko desetljeća postao najbogatiji bankar Europe. Plemićke i kraljevske familije (np.Habsburg), Vatikan i biskupi posuđivali su kod njega novac, uplitao se u njihove tračeve i financirao ratove. Od tog vremena zapravo počinju nevolje, ljudi sve više rade, a manje imaju, plemstvo upada u dugove, svađe i međusobne ratove, pritišću seljake pa nastaju selačke bune, u gradovima nastaje sirotinja i javljaju se kuge i kolere, traže se krivci i pale se vještice, dolazi do reformacije te se i crkva dijeli, počinju revolucije i rađa se novo vrijeme.

Treba od prirode učiti, sve je u neprestanoj dinamici nastajanja ali i nestajanja. Nas novčani sistem a time i ekonomija ponaša se sasvim suprotno u neprestanom exponencijalnom rastu novca što je u zdravoj prirodi nepoznato. Samo u ranom stadiju razvoja stanica nekog organizma postoji exponencijalan rast i onda organizam prelazi u stabilno stanje stvaranja i razgrađivanja stanica.

Izuzetak su bolesne stanice tumora i raka, one rastu exponencijalno dok ne proždru cijeli organizam. Tu je vidljiva sličnost sa našim novčanim sistemom, dok se sve ne razori i uništi.

U zapadnom svijetu postoje krasne ideje kao „Fliessende Geld"(novac koji protječe) od Rico Albrecht... zatim „Gradido" projekt od Bernd Hückststadt ...ili „Informacionsgeld" od Franz Hörmann... Postoje i regionalni novci čiji je zadatak da ojača regionalnu privredu i da u slučaju novčane katastrofe, za koju se nezna kada će doci ali se zna da će doci, preuzmu razmjenu i ublaže posljedice. U Njemačkoj Švicarskoj i Austriji ima ih preko 50 (Chimgauer, Karlo, VTaler...), najčešće ako se ne vrte gube s vremenom na vrijednosti, po još davnim idejama Silvija Gesell. Na ekonomskim fakultetima neznaju za njega, ne uči se tamo bit i narav novca, loše strane i opasnosti, bolja rješenja i nove ideje. Tamo se uči samo služiti ovom današnjem sistemu, biti poslušni kotačić u sistemu koji sve brze juri k svom raspadu.

Zato nema napretka dok čovječanstvo ne zakopa stare paradigme. Današnji novčani sistem je najveća prevara suvremenog svijeta, koja traje već više od stoljeća i danas dobro razrađena i profinjena gazi po sirotinji, tjera je u nevolje, glad i ratove, uništava okoliš i dovodi svijet na rub propasti. Zarađuje na siromašnima kojima krade resurse i prodaje im njihovu hranu i vodu a bolje stojeće goni u pretjerani konzum i to na kredit. Dolazi ponovo do zasićenja sistema koji nas može dovesti u nove svjetske ratove i ponovnog pritiskanja tipke "reset"- ako čovječanstvo preživi.

Ovaj sistem nije od Boga dan, nije prirodni zakon , ljudi su ga izgradili ili bolje rečeno ljudima je nametnut i ljudi ga mogu i promijeniti. Treba na novoj Paradigmi graditi novi sistem koji bi uz današnji znanstveni i tehnički napredak omogućio svakom čovjeku dostojan život i kreativan rad bez robovanja. Sve to najprije počinje u glavi. To je jedini izlaz i neće ići lako jer oni koji profitiraju od ovog sistema nemaju interesa za promjene a oni su inteligentni, prefrigani i teško naoružani.

Možda bi za početak trebalo u internet ukucati "Kako-je-nastao-novac".

djelomob1.jpg

Najnovije
  • Kakva razlika: Jučer u kaputima, danas u kupaćim kostimima
    Information
    Podijeli
    Information

    Kakva razlika: Jučer u kaputima, danas u kupaćim kostimima

    Information
Najčitanije
Image is not available
Kamila Pamukovića 57, Vodice
mob. 091 888 0500 / 091 6217 217
Image is not available
Kamila Pamukovića 57, Vodice
mob. 091 888 0500 / 091 6217 217
Image is not available
Kamila Pamukovića 57,
mob. 091 888 0500
091/6217 217
Image is not available
Kamila Pamukovića 57,
mob. 091 888 0500
091/6217 217
Slider
Oglasi
MTB BiciklaMTB Bicikla
Sportska opremaZa prodaju
Gradilište Zatonska, prodajemGradilište Zatonska, prodajem
ZemljištaZa prodaju
Kuća za odmor Kuća za odmor
UslugeIznajmljivanje
Infovodice - Informativno oglasni portal Grada Vodica

Please publish modules in offcanvas position.

Please enter your phone number
and we call you back soon

We are calling your phone

0:00

Thanks,
We will call you back soon.

Whatsapp
Pošaljite vijest ili fotografiju za portal INFOVODICE putem Whatsup-a

Kontakt

Kontakt

Close