PAŠKINA ĆAKULA: Lovor kontra „Srca Isusova”

Ma ko bi to reka, ali tako je to. Živa istina. Nisan virova da bi on jedan lovor, ali nije bija obični već grdosija od stabla, moga tako zaprititi i pokuša nauditi kapelici „Srca Isusova”, ka se nalazi gori povrh sela u ulici Ante Poljička.

Toliko je velik bija da je mulac oko kapelice naveliko, široko i duboko svoje debelo korjenje pustija.

I ka takav kapelicu je u budućnosti moga rujnati (oštetiti) i njezine tanke zide i mali krov na pod poslati. Srušiti taj lipi vodiški spomenik vjere i kulture, ovega kraja i svita koji vikovima viruje u našega Gospodina Isusa Krista.

Ali ljudi iz sela i oni oko crkve su na vrime reagirali i rušitelja u njegovom poslu fermali.

Jednog litnjeg dana bagera su na njega poslali i do temelja ga izravnali. A ono debelo korijenje mu ispod zemlje iskopali.

I tako se kapelica od lovorove pritnje i zla obranila, a umisto lovora maslinama okružila.

Pa će se sada maslinove grane za Cvitnicu brat i blagoslivljat, a sa uljen svit pomazivat..

Ali maslina nam je i povisno od lovora draža i vjerski bliža, jer Evanđelje kaže da je Isus u Gestemanskom vrtlu među maslinama svoje zadnje ure na zemlji učinija.

I tako su sada svi u miru zadovoljni. Susjedi su posli lovora lipši pogled i više zraka dobili, a mala, lipa kapelica odahnila, jer se lovor u jamu bacija.

Nesta isčeza kada ga nikad tu nije bilo. Pa će se sada tu na lovorovu mistu više svita okupit kada misni župnik bude svetu misu drža u čast Srca Isusova.

E, moga bi tu i šjor Šime svoju Milenijsku bacit u zafalu svitu koji čuva svoju viru i kapelicu.

Lipi pozdrav s vrha sela!
Paško