Lovci LD Sokol: Skoro stoljeće tradicije i strasti

Lovačko društvo Sokol staro je gotovo puno stoljeće. Trenutno broji 80-ak lovaca. Najmlađem članu su 22  godine, a najstarijih nekoliko broje više od 80 godina. Od rujna do ožujka su u lovu. Ali, ne nišane samo. Primarna im je zadaća uzgoj i briga o životinjama. Što je sve u njihovoj nadležnosti i s kojim problemima se susreću ispričao nam je predsjednik Lovačkog društva Sokol, Mario Bilać.

Da je biti lovac lako, lovac bi bio svatko. Precizno oko i mirna ruka odlike su dobrog lovca jer nervozu osjeti i divljač. Fizička spremnost je od iznimne važnosti, a strastvene lovce ni priroda ni vremenski uvjeti ne mogu omesti kada začuje pucanj i krene lov. Ali, lovcima nije zadaća samo lov. Ono što vole i s ljubavlju rade je uzgoj životinja, njihova zaštita, pa tek onda puške u rukama. Nekada pojedinačno, a najčešće skupno. Njih 80-ak u LD Sokol, Vodice koje posljednje vrijeme broji sve više mladih lovaca. Teoretsku obuku pohađaju na tečaju, ali teren je teren. I divljač i priroda nepredvidivi. 

-    Teorija je jedno, a praksa nešto skroz drugo. U posljednje vrijeme imamo mladih momaka koji nam se pridružuju. Lov nije samo uzeti pušku i pucati jer kad se jednom opali gotovo je pa su stariji kolege uvijek s mlađima. Postoje životinje koje se ne love i treba znati što se i kada lovi. Osmatra se, osluškuje i tek onda puca. A to je nešto što dolazi s iskustvom stoga je nužno da su iskusniji lovci neko vrijeme s početnicima – rekao je predsjednik LD Sokol, Mario Bilać.

Lovačka tradicija ovog kraja je odlazak u lov na zečeve. Uz zečeve i fazani i jarebice kamenjarke se nišane. Ali, njih je sve manje i ne mogu se uzgojiti umjetno za razliku od drugih vrsta pa jarebicu lovci Sokola štede. Uz to.

-    Traže prostor gdje su ispaše, obrađivana zemlja i voda. A toga je sve manje. Ljeti nam najveći problem predstavljaju vrućine i suša - dodaje.

U lovištima ovog kraja viđaju se divlje svinje, a posljednjih 15-ak godina srna je stanovnik vodičkog lovišta. Toliko se "udomaćila" da je znala biti viđena u blizini kuća. Jednom prilikom su je vidjeli pokraj noćnog kluba Hacienda, a "prošetala" je i do Srime. 

-    I medvjed, ris i vuk su se također vidjeli kod nas. Čak je i divokaza bila u našem lovištu, a lisica se viđala po ulicama grada Vodica – priča nam.

Bilać je lovac od 1999. godine, a na čelu LD Sokol posljednjih je 5 godina.

Pod njegovom palicom je lovište širine od oko 1.5 km od zadnjeg ulaza u Vodice i prostire se sve do autoputa.

Lovci LD Sokol osim što se bore s problemima koje im priroda zadaje, nailaze i na druge probleme. 

-    Lovci iz sela Grabovci lovci su LD Sokol, ali lovište je Tisno. Dio polja u Stankovcima je naše lovište, ali tu imamo puno problema jer nisu prirodni putevi granica. Iznad autoputa smo izgubili dio lovišta, a dio lovišta nam je stradao u požarima – nastavlja.

Usprkos svemu kada se spreme za lov zaborave na sve i prepuštaju se prirodi. Početak i kraj odstrela na dogovoreni znak obavlja voditelj lova. Nakon sati provedenih iza nišana, pod vodstvom vodnika, vraćaju se u tabor i odaju počast odstrijeljenoj divljači. A da bi divljač završila na njihovu stolu postoje određena pravila i disciplinirani lovci ih se trebaju pridržavati. 

Zna se točno vrijeme kad se što lovi i kada se ne lovi.

-    Prvo su čeke. Na divlje svinje, srnjake. Pirš - šetnja i šuljanje obično u ranu zoru ili u sumrak. Potom ide glavna sezona lova na zečeve koja traje od konca listopada do polovine siječnja kada se lovi i divlja svinja. Naposljetku se ide u hajke; skupni lov na štetočine, koji počinje 15. siječnja i završa početkom ožujka kada krećemo s radovima koji obuhvaćaju: održavanje lovišta, organiziranje akcija čišćenja, uzgajanje životinja, hranjenje divljači, donošenje vode, itd. – zaključio je.

I tako sve do jeseni kada će se u vodičkom lovištu ponovno začuti zvuci puški.